Menu
RSS
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

Arhiv 2008. - II.dio

11. rujna 2008.
Obilježavanje petnaeste obljetnice uzdolskih žrtava , Uzdol 14. rujna 2008.
Strašni pokolj pripadnika Armije BiH nad hrvatskim civilima (29) i vojnicima (12), izvršen na Uzvišenje Svetog Križa 1993. godine na Uzdolu, duboka je rana koja sve žitelje uzdolske župe, ali i sve ljude ove zemlje, svakoga zbog nekoga i, ako smo ljudi, sve zbog svih, tako bolno peče da je mnogima postala kaplja u prepunoj čaši životnog pelina. Koliko god sva istina o toj tragediji bila i ostala nedokučiva, njezino izbjegavanje bi neshvaćenu i neprihvaćenu bol zbog Uzdolskih žrtava, a pogotovo zbog njezina sudskog omalovažavanja i politikantskog iskrivljavanja činilo još nepodnošljivom.

Žitelji župe Uzdol, koji su paradigma svih nedužnih stradanja civilnih žrtava, ne mogu i ne znaju živjeti s nepravdom i lažima te traže da se utvrdi istina kako bi vratili dostojanstvo nedužnim žrtvama.
... ako odgovor na stradanje nedužnih uzdolskih civila neće biti u nastojanu zadovoljenja pravde, a bojati se  da u svijetu i okolnostima kojima živimo neće, onda nam je posegnuti za ljekovitim melemom vjere u Božju pravdu i uvjerenje u nužnost opraštanja. Tu je žiteljima Uzdola i svima nama posegnuti za duhovnom baštinom jer u svim drugim nastojanjima i ponudama sakriven je otrov koji bi ubio ljubav prema rodnoj grudi i ovoj našoj domovini. A bez te ljubavi bi naši životi, kamo god pošli, koliko god daleko otišli, ostali obilježeni svojevrsnom izdajom. 
Dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup
(usp. Spomenica o župi Uzdol "U sjeni Križa" str.9.-10.)

PROGRAM
10,30 - Polaganje vijenaca u Memorijalnom centru
11,00 - Koncelebriranu svetu misu predvodit će mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup
Poslije mise molitva za pokojne (opijelo) u Memorijalnom centru.

Župni ured Uzdol
Kontakt broj: 00387 36 783 005
Mob. 00387 63 352 868

P O Z I V N I C A
Uzdol, 5.rujna 2008.
Radosni smo što se izgradnjom lokalnog puta Uzdol-Prozor ostvario san mnogih Ramljaka a nadasve žitelja župe Uzdol, srdačno Vas pozivamo na svečanost njegova otvaranja i blagoslov , koji će se održati u sklopu obilježavanja dana općine Prozor-Rama u petak 5. rujna 2008. godine na Uzdolu.

Ovaj puta dar je Vlade republike Hrvatske Uzdolu, a izgrađen je uz svesrdnu potporu općine Prozor-Rama, a prije svega to je dar Božji koji su Uzdolski mučenici i žrtve izmolili svome narodu.

Program:

11.00 - Sveta misa u crkvi sv. Ivana Krstitelja na Uzdolu, misu predvodi i propovijeda uzoriti gosp. Vinko kard. Puljić, nadbiskup Vrhbosanski.
12.00 - Blagoslov i otvaranje puta Uzdol-Prozor.
12.30 - Prigodni domjenak i narodno veselje.

Jozo Vukoja                                   don Miljenko Džalto
Načelnik općine                              župnik župe Uzdol

 

28.kolovoza 2008.
Elektroprivreda HZHB o osnivanju Odbora građana u Rami

Povodom osnivanja ramskog /šćitskog Odbora građanske inicijative za potpisivanje peticije za održavanje turističke i ekološke kote Ramskog jezera, iz JP Elektroprivreda HZ HB upućeno je priopćenje za javnost u kojem je istaknuto kako se spomenuto poduzeće u svom poslu pridržava svih Zakonskih propisa koji reguliraju korištenje vode.
U priopćenju se navodi kako Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar već dulji niz godina svoje aktivnosti vezane za korištenje vode, pripreme i realizaciju projekta na uređenju i zaštiti okoliša oko ramskog jezera izvodi u suradnji s općinom Rama i nadležnim institucijama.
"Elektroprivreda HZ HB sustavno je izvještavala javnost o svim svojim postupcima, utemeljenim na stručnim analizama i mišljenjima, kao i provedenim javnim raspravama, stoga nas začuđuje činjenica da se sada organizira Odbor građanske inicijative za potpisivanje peticije za održavanje turističke i ekološke kote ramskog jezera bez traženja našeg mišljenja ili pojašnjenja", navodi se u priopćenju.

Elektroprivreda HZ HB pozvala je sve stanovnike naselja oko ramskog jezera na suradnju i zajedničko rješavanje svih eventualnih nejasnoća. (Fena)

DODATNO: iscrpnije o osnivanju navedene građanske inicijative i sadržaju peticije pogledajte na poveznici http://www.rama.co.ba/html/Peticija.html

 

18. kolovoza 2008.
Federalna TV na Šćitu s emisijom Svako dobro, BiH!

U nedjelju, 17. kolovoza, Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (FTV) prenosila je uživo, u  vremenu od 15,40 do 17,40 sati, iz perivoja Franjevačkog samostana Rama-Šćit, svoju redovnu zabavnu emisiju "Svako dobro, Bosno i Hercegovino!" Urednici emisije bili su: Tarik Helić i Ivica Pjanić; voditelji: Tarik Helić, Lejla Damandžić i Rosanda Zovko, a redatelj Erol Gagula.
Na početku programa gledatelje je pozdravio načelnik općine Prozor-Rama Jozo Vukoja, te najavio treći međunarodni sajam poljoprivrede, prehrane i turizma "Dani šljive Rama 2008." koji će se održati 10. i 11. rujna u sportskoj dvorani u Prozoru.
S Antom Filipovićem razgovaralo se o turističkim potencijalima Rame i o radu Sportsko-ribolovnog društva Rama. Predstavljen je i Etnografski muzeja Franjevačkoga samostana. Jerko Pavličević, predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede Hrvatske zajednice HB, govorio je o radu Ramske hidroelektrane. U gastro kutku predstavljena je ponuda motela "BB" iz Prozora s tradicionalnim ramskim jelima. Uz predstavnike općine (Š. Novaković, J. Jelić, S. Čolak) govorio je i gvardijan fra Mato Topić o povijesti i današnjem značenju Franjevačkoga samostana na Šćitu i njegova pejzaža kao nacionalnoga spomenika.
U emisiji su po prvi put prikazani pronađeni video snimci kosaca, kupelica, vršara, rijeke Rame, mlinova Rame, snimljenih u boji prije 50-tak godina koji do sada nisu viđeni.
U glazbeno-folklornom dijelu emisije nastupili su Dječji zbor iz Prozora, HKUD Gornja Rama, kao i Donje Rame s pjesmama i plesovima. Prikazan je i video spot HKUD-a Uzdol Fortuna s uspješnom pjesmom "Jezero, voda je". Kao gosti su u emisiji nastupili s pjesmama Žanamari Lalić, Vinko Brnada i Željka Bošnjak.

Perivoj samostana je ugostio mnogobrojnu televizijsku ekipu iz Sarajeva jer ovakva vrsta mozaik emisije zahtijeva mnogo ljudi. Gledatelji su zacijelo mogli uživati u ljepoti za građane Bosne i Hercegovine malo poznatoga kraja. Čitava emisija, kako urednički tako i voditeljski, nastoji ostaviti pozitivnu sliku kraja kojega predstavlja. Tako je bilo i s Ramom. Nažalost, o općini Prozor-Rama osim prirodne ljepote, vrlo je malo stvari koje pridonose ostanku žitelje pa oni sele ili odlaze raditi izvan Rame i izvan BiH. Tako su i politički predstavnici, uz nekolicinu manjih učinjenih projekata, bez imalo samokritičnosti govorili o "velikim podvizima"; u većini su samo ponavljali jedan drugoga pa su najviše govorili o "potencijalima", o projektnim dokumentacijama koje se rade, o sajmu šljive, o snazi i financijskoj moći Ramske hidroelektrane. I pri tome davali stara obećanja. Tko ne živi u Rami, pomislio bi da je to sve predivno i da se u Rami sjajno živi.
Naravno, iako emisija nije političkog karaktera i želi širiti pozitivni duh i ljubav prema zavičaju i domovini Bosni i Hercegovini, što je za podržati, ipak se ne smije prelaziti preko istine. Rama je doista lijepa, ali ostaju pitanja: Zašto su iza rata tisuće Hrvata napustile Ramu? Da li zato što se ne daju više zaglupljivati obećanjima ili što je drugdje stvarno još ljepše i bolje? Svako dobro, Ramo! Svako dobro na izborima!

Rama.co.ba

Fotografije s navedenog događaja možete pogledati preteći poveznicu:
Foto galerija

 

11. kolovoza 2008.
POSEBNI BROJ SVJETLA RIJEČI
Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991.-1995.

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi objavio je posebni broj revije s temom Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991-1995. Objavljen je popis 7.762 osobe hrvatske nacionalnosti s osnovnim podacima (prezime /ime oca/ ime, općina stanovanja, datum i mjesto rođenja, datum i mjesto stradanja te status stradale osobe) koje je prikupio i Svjetlu riječi za objavljivanje ustupio Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva...

U uvodniku ovom broju urednik piše kako se ovim brojem "želi vratiti 'ušutkano' pitanje 'smisla' rata kao poništavanja ne samo ideje čovjeka i čovječanstva nego posve konkretnog čovjeka s imenom i prezimenom" a objavljivanjem imena ubijenih i nestalih Hrvata "želi se također izmaknuti poluodgovorima, paušalnim ciničnim opravdanjima kako je to zato što je bio rat. Želi se spriječiti da se ljudi još jednom mirno i samorazumljivo žrtvuju za nejasne ciljeve, na nekom oltaru mitske domovine koju su im moćni nacrtali da sanjaju po principu čistoće teritorija i dominacije nad drugima". Objavljivanjem imena želi se, kako ističe urednik, "odati pijetet svima njima i iskazati solidarnost s njihovim bližnjim". Uz popis stradalih Hrvata objavljeni su i tekstovi Srećka M. Džaje Kulturno i političko okruženje bosanskohercegovačkih Hrvata kroz povijest; Ivana Bubala Bosanski Hrvati i hrvatska nacionalna politika; Ivana Lovrenovića Pamćenje bez sjećanja te uvodni tekst predsjednika IDC-a Mirsada Tokače Sjećanje uz činjenice i poštovanje.

U reviji je objavljeno i 32 grafikona iz kojih se može iščitati status stradalih, stradali po mjesecima i godinama, starosnoj i spolnoj strukturi, stradali u pojedinim regijama kao i po vojnoj strukturi. Također je donesena i tabela stradalih po regijama i općinama. Ovaj posebni broj Svjetla riječi jest dar čitateljima.
Svjesni osjetljivosti posla Uredništvo Svjetla riječi i Istraživačko dokumentacioni centar pozivaju čitatelje da se jave kako bi se otklonili eventualni nedostaci i propusti u prikupljanju podataka. (kta/fia) (zupa-prozor)


4. kolovoza 2008.

Otvoreno pismo


Koordinacija vijeća roditelja HNŽ-a osnovnih škola koje rade na hrvatskom jeziku uputila Otvoreno pismo Vladi HNŽ-a, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta te medijima u kojemu stoji:

Osnovno pravo roditelja je da svoju djecu obrazuju na materinjem jeziku. Međutim, prisilnim uvođenjem nepripremljenog devetogodišnjeg obrazovanja gdje nisu ispunjeni osnovni uvjeti kao što su: program na hrvatskom jeziku, tiskanje udžbenika na hrvatskom jeziku, nepripremljeno nastavno osoblje jer učitelji nemaju udžbenike po kojima bi provodili devetogodišnje obrazovanje. Ministarstvo prosvjete HNŽ-a želi uvesti upravo takvo nesređeno obrazovanje. Potvrda tome je rad s djecom u pripremnoj fazi po osmogodišnjem obrazovnom programu. Posljednja istupanja u javnosti ministra Dželilovića kako će podnositi prijave Centru za socijalnu skrb, jer naime roditelji ne vode brigu o svojoj djeci, samo su dodatni poticaj roditeljima da ne odustaju od svojih zahtjeva. Ministru, kao roditelju, mora biti jasno da svaki roditelj voli svoje dijete i želi mu uvijek sve najbolje, a roditelji ne žele da političari određuju sudbinu njihove djece. Prodavanje magle roditeljima da će biti podjela besplatnih udžbenika koje nitko još nije vidio u javnosti, a navodno su tiskani na hrvatskom jeziku, unosi dodatnu uznemirenost i zabrinutost među roditelje. Njegovo neodazivanje pozivima roditelja da pokušaju zajedno naći izlaz iz ove situacije dodatno komplicira ovu situaciju. Stoga, još jednom tražimo od Vlade HNŽ-a i resornog ministarstva da s navodno pripremljenim udžbenicima na hrvatskom jeziku najkasnije dva tjedna prije početka nastave upoznaju učitelje i roditelje, te cjelokupnu javnost s tim udžbenicima i programom. Naglašavamo činjenicu da čak 90% škola nema pripremljene materijalne uvjete za prihvat djece; kao što su učionice, cjelodnevni boravak i prijevoz učenika. Ukoliko se prisilno željelo u ovakvim uvjetima provoditi devetogodišnje obrazovanje, roditelji još jednom upozoravaju da će podnijeti prijave protiv svih odgovornih koji nisu stvorili uvjete za prihvat djece, a inzistiraju na uvođenju devetogodišnjeg obrazovanja, te neće slati djecu u školu. Pozivamo sve nadležne inspekcije da utvrde činjenično stanje programa, udžbenika i materijalno stanje škola u Županiji.
Predsjednik koordinacije: Mijo Peran
(Radio-Rama)



1. kolovoza 2008.
Digitalni televizijski signal HRT-a

Hrvatska će od početka 2011. na cijelom svojem teritoriju početi emitirati digitalni televizijski signal, predviđa to Strategija prelaska s analognog na digitalno emitiranje televizijskog programa koja je danas predstavljena u Vladi, koja će je prihvatiti na današnjoj redovnoj sjednici.
Strategiju je predstavio državni tajnik Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku Igor Lučić, ističući da će provedbom digitalizacije televizijski gledatelji dobiti kvalitetniju sliku, potom i nove, interaktivne usluge, a do početka 2011. i četiri nova nacionalna televizijska kanala. Napomenuo je da je Europska komisija obvezala članice EU-a da na digitalno emitiranje prijeđu do kraja 2012., naglasivši da će Hrvatska to učiniti godinu ranije i naći se u krugu najrazvijenijih europskih zemalja.
Lučić je kazao da je sada oko 10 posto kućanstava spremno za prelazak na digitalno emitiranje, posebno oni u Istri gdje je lani uspješno startao pilot-projekt "Digitalna Istra", ponajviše zbog učestalih upada talijanskih televizijskih programa u domaće, što je uzrokovalo smetnje i lošu televizijsku sliku.
Izvijestio je da će svi televizijski pretplatnici dobiti digitalni prijamnik, odnosno da će od 1. rujna, kada počinje informativno-edukativna kampanja o digitalnom televizijskom signalu, pretplatnici početi dobivati kupon putem kojega će moći ostvariti pravo na financijsku potporu Vlade u iznosu 135 kuna po kupnji prijamnika. (Bljesak.info)

1. kolovoza 2008.
Karadžić pred sucem: Sam ću se braniti

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za ratne zločine i genocid počinjen tijekom rata u BiH, odbio se u četvrtak pred Haškim sudom izjasniti o krivnji za zločine koji su mu stavljeni na teret i sudac je zakazao novu raspravu za 29. kolovoza.
Nakon što mu je sudac Alphonse Orie rekao kako mu se čini da "može biti slobodan zaključiti da se (Karadžić) ne kani izjasniti o krivnji danas", optuženik je rekao:
"Zadovoljan sam vašim razumijevanjem moga stava. Jasno mi je".
Sudac Orie je prema tom odgovoru zaključio da je Karadžić odlučio izjasniti se za 30 dana. Budući da će tada biti subota dao mu je da izabere želi li da se sljedeće ročište održi 29. kolovoza ili 1. rujna.
"Ako to nije 28. kolovoza, nemam primjedbe", rekao je Karadžić i Orie je zakazao novu raspravu za 29. kolovoza. Karadžić ostaje u pritvoru, ali može zatražiti i privremeno puštanje, rekao je Orie.
Karadžić nije rekao zbog čega je za njega 28. kolovoza sporan za održavanje ročišta.
Datum 28. kolovoza je pravoslavni blagdan Velike Gospe, Velike Gospojine po julijanskom kalendaru, a na taj je datum 1995. tijekom srpske okupacije Sarajeva počinjen i masakr na tržnici Markalama.

Karadžić je najavio da će se sam braniti tijekom cijelog procesa.
"Bez obzira na to što mislim o ovoj ustanovi, ja ću se pred njom braniti kao i od bilo koje elementarne nepogode kojoj osporavam pravo da me napadne", rekao je Karadžić i dodao kako sud raspolaže "pogrešnim podacima koji su procesne naravi" poput pogrešnoga datuma njegova uhićenja i uvjeta njegova dolaska u Den Haag.
Sucu Alphonseu Orieu prije toga je rekao svoje ime i datum rođenja. Odabrao je javno reći i svoju adresu. Kao posljednju službenu adresu naveo je adresu svoje supruge na Palama u Republici Srpskoj, a beogradsku adresu Jurija Gagarina 267 kao adresu svoga "drugog identiteta".
Karadžić je optužen 1995. pred Haškim sudom zajedno sa zapovjednikom vojske bosanskih Srba generalom Ratkom Mladićem za ratne zločine i etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini, uključivši višegodišnje napade i teror Sarajeva u kojem su poginule tisuće ljudi, a par mjeseci kasnije i za genocid u Srebrenici u kojem je u srpnju 1995. pobijeno više od osam tisuća Bošnjaka.
Tužiteljstvo je nakon toga 2000. godine podiglo protiv dvojice vođa odvojene optužnice, razdvajajući tako predmet u dva.

Karadžić se tom optužnicom i dalje tereti za genocid u Bosni i Hercegovini, uključivši pokolj u Srebrenici, etničko čišćenje u BiH, višegodišnje napade i teroriziranje Sarajeva, kao i za brojne logore te uzimanje pripadnika međunarodnih snaga za taoce.
Karadžić je tom optužnicom optužen po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti po ukupno 11 točaka - dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti, jednu za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i tri za kršenja zakona i običaja ratovanja koji se odnose na etničko čišćenje.
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz najavio je u srijedu u Haagu da će tužiteljstvo izmijeniti tu optužnicu kako bi ju uskladilo s važećom haškom praksom ali neće pri tom odustati ni od jednog bitnog elementa optužnice.
Karadžić je od podizanja prve optužnice u bijegu, a prema srbijanskim vlastima uhićen je u ponedjeljak 21. srpnja navečer u Beogradu.
Haškom sudu izručen je u srijedu ujutro.
(Bljesak.info)



29. srpnja 2008.
15 obljetnica stradanja Hrvata na Stipića livadi

Na Stipića livadi iznad Doljana danas je obilježena 15. obljetnica stradanja  hrvatski civila i branitelja koji su svoje živote izgubili na tom području koje obuhvaća Stipića livadu i okolna mjesta. Mučeno je i pogubljeno 39 Hrvata. Sveta Misa služena je na spomen obilježju poginulima, a vijence i svijeće položili su članovi Udruga proizišlih iz Domovinskog rata, OO HDZ BiH Jablanica, Predsjedništva HDZ-a BiH, HDZ HNŽ-a, Uprave za prava branitelja HNŽ-a, Udruge poginulih i nestalih u Domovinskom ratu, Hvidre ZHŽ-a, Udruge dragovoljaca Široki Brijeg, Ministarstva branitelja ZHŽ i OO HDZ BiH Rama. Prije Svete Mise, obiteljima stradalih i mnogobrojnom puku obratili su se general Stanko Baja Sopta. Koji je u svom obraćanju kazao kako se ovakav monstruozan zločin nikada ne smije ponoviti, ali nikada ni zaboraviti.
Poslije polaganja vijenaca održana je Sveta Misa gdje su sudjelovali svećenici iz Doljana i okolnih župa.
Mnogobrojne obitelji stradalnika koje su stajale pokraj njihovih spomenika molile su u tišini, prisjećajući se svojih heroja.
Ožalošćenim obiteljima, ali i svim Hrvatima neshvatljiva je činjenica da ni nakon 15 godina nitko nije odgovarao za ovaj monstruozni zločin, nasuprot činjenici postojanja svjedočanstava preživjelih koja zasigurno mogu pomoći u otkrivanju odgovornih zločinaca.
Fotografije sa Stipića livade možete  pogledati na sljedećem linku FOTO.
(doljani.info
)

28. srpnja 2008.
Reakcije na oslobađanje Bušića

Nakon više od tri desetljeća u američkim zatvorima, 62-godišnji borac za hrvatsku neovisnost vraćen je u četvrtak u svoju domovinu, odsluživši kaznu za otmicu zrakoplova 1972. godine i postavljanje bombe od koje je poginuo jedan policajac, piše The New York Times.
Glasnogovornica američkog Odjela za imigraciju kazala je da su Bušića u Hrvatsku dopratili američki agenti. On je slobodan čovjek, a tamo je bila poprilična gomila koja ga je dočekala, prenosi list glasnogovornicu Pat A. Reilly.
U suprotnosti s ushićenom gomilom koja ga je dočekala, The New York Times prenosi osjećaje zgražanja i gorčine udovice poginulog policajca i njegovih kolega koji su u demontiranju bombe teško stradali.
To je nevjerojatno, kazao je Terence G. McTigue, umirovljeni policijski časnik koji je u eksploziji bombe oslijepio na jedno oko, izgubio dva prsta lijeve ruke, djelomično oglušio i pretrpio ozljede lica. On ide kući, a mi patimo, dodao je. Udovica Kathleen Murray kazala je kako bi joj bilo drago da joj je dana prilika da razgovara s dužnosnicima Povjerenstva za pomilovanje koji je nisu izvijestili o razvoju događaja.
Senator Charles E. Schumer također je reagirao na oslobađanje Bušića, uputivši pismo glavnom državnom odvjetniku New Yorka Michaelu B. Mukaseyu i zatraživši istragu o načinu na koji je pomilovanje odobreno. Povjerenstvo je, nažalost, napravilo ozbiljnu pogrešku. Sada kada je Bušić izvan zemlje, moglo bi biti prekasno da je se ispravi, rekao je senator. (RadioTelevizija Herceg Bosna)

 

28. srpnja 2008.
Proslava sv. Ane

U sklopu proslave sv. Ane u Podboru, područnoj crkvi šćitske župe, vjernici su kroz četiri dana molili, slavili i družili se u različitim priredbama. Euharistiju kroz trodnevnicu predvodili su gvardijan fra Mato Topić, vikar fra Zoran Vuković i odgojitelj iz Visokog fra Stjepan Lovrić. Trećega dana predivnu podborsku crkvu ispunila su djeca i mladi iz Rame. Oni su pod misom svoga blagoslova molili i pjevali. Gvardijan im je podijeli i franjevački križ - "Tau" kao znak nasljedovanja Isusa Krista.

U subotu, na sam dan svete Ane, euharistiju je predvodio prozorski župnik vlč. Franjo Ivandić. U nedjelju, na vanjskoj proslavi došlo je na euharistiju dosta vjernika iz susjednih ramskih župa, ali i lijep broj iseljenih Ramljaka koji ljetuju u Rami ili su došli posjetiti svoje bližnje. Misu je predvodio fra Ivan Šarčević. U propovijedi je na primjeru svetih Ane i Joakima istaknuo važnost zahvale predšasnicima, svima starijima koji su nas učili poštenju. Naglasio je važnost strpljive izgradnje obiteljskih odnosa, međusobno poštivanje starijih i mlađih, odricanje od zavisti i ljubomore, nužnosti nehinjene ljubavi supružnika, kao i zahtjev da se iziđe iz suvremen djetinje nezrelosti jer je kršćanska vjera vjera osobne, samostalne i zrele odluke.

Ni obilni pljuskovi nisu mogli omesti veselje, pjesmu i kola, okrepu i razgovor, koji su uslijedili poslije mise a sve uz gostoljubive domaćine. U poslijepodnevnim satima dobar dio ljudi se uputio jedinstvenim Putom križa na lokalitet Gračac iznad Podbora na kojem su se jedno razdoblje za turskoga vremena boravili franjevci i s narodom i ondje skrovito misili i molili. Doista je impresivan put pokraj postaja, urasle u prirodu, a sačinjene su od starih križeva donesenih iz groblja svih ramskih mjesta. A na brdu Gračac sve je brujalo od mladosti i djece. U jednosatnom programu uz recitacije, pjesme, šale, a u organizaciji Ante Jeličića i njegovih suradnika, nastupilo je čak devedesetero mladih, što je cjelokupnoj proslavi dalo zavidnu kulturnu notu. Radosno i dostojanstveno.

Bez sumnje, crkva u Podboru, jedinstvena je kako po svojoj unutarnjoj ljepoti, ali i po svim vjernicima koji zdušno dolaze nedjeljom na misu, vole svoju crkvu. Put križa do Gračaca zacijelo je nešto što privlači svakoga koji želi kroz prirodu zastati, moliti, možda promijeniti svoj život. U svakom slučaju, slavlje uz sv. Anu postalo je nezaobilazni lijepi dio vjerničke prakse ramskoga puka. Valja doći i vidjeti!

Pogledajte foto galerije:

Foto galerija proslave sv. Ane
Foto galerija kulturne večeri na Gračacu

www.Rama.co.ba



28. srpnja 2008.
Godišnji odmor u Rami
Autor: Dražen Stojanović

Teško je u današnje vrijeme globalizacije i užurbanosti života naći malo vremena za sebe. Posao, stalno nazovimo ga trčanje za novcem i pribavljanje svega onoga što nam omogućava egzistenciju ne da nam ni vremena za doći k sebi. Upravo ovo vrijeme praznika i godišnjih odmora mnoge je dovelo u ramski kraj. Pitam se - zar išta svetije i bolje može biti čovjeku nego doći onamo odakle su njegovi korijeni, odakle je sve što ima poteklo i gdje jedino može biti svoj na svom i sa svojima? Dovoljan je samo miris zemlje i šume sa okolnih planina nakon ljetnog pljuska da oživi sjećanja na neke minule drage nam dane. Ovdje u Rami, odakle pišem ovaj tekst, koliko god bio dramatičan život i svakodnevica, čovjek može naći u sebi mrvicu mira, dašak nebeske ljepote i tračak sunca za sebe! Nakon rada - kao nagrada za sve ono što svakodnevno doživljavamo na poslu - ovaj nebeski dar, koji se zove Rama, ogroman je te nema odmora i nema spokoja dok čovjek ne dođe ovamo, bar na dan.

Možda ste doživjeli da vas netko upita kako ste i nasmije Vam se, a iza tog smiješka kao da ne stoji netko tko čeka Vaš odgovor. Sterilizirani osjećaji i opća apatija kao da su se uvukli među sve nas i kao da nagrizaju naš svakodnevni život. Dođite ovo ljeto u Ramu, pa će te možda osjetiti ljubav i to onu ljubav čovjeka iz Vašeg kraja. Prošetajte kroz svoja sela i popričajte sa starcima, djecom i naučiti ćete ono što Vas nisu naučili niti u jednoj školi niti na jednom fakultetu - samo trebate osluškivati njihov jezik! Zovem Vas, dođite u Ramu gdje se čovjek jedino od srca može nasmijati i jedino iz dubine duše rasplakati, gdje život nije siv iako takvim se prikazuje.

Da, potrebno je raditi. Čak i naš najveći pjesnik Tin Ujević napisa:

"Velika bijeda što se ne može da radi! Vrijednost rada čovjek najbolje osjeća onda kada je lišen slobode da radi. Koliko je izgubljenih ura i dana, patnja duše, neupotrjebljenih korisnih sila, otrovne dokolice ispunjene crnim i opasnim mislima, izgaranja svoje ličnosti! Koliko je čovjek tu vremena izgubio za usavršavanje svoje duše, ljepotu svoga duha, bogatstvo svoje unutrašnjosti, ojačanje svoga mozga i protanjenje svoga živca! Oduzeti čovjeku moć i slobodu da radi i stvara, znači upropastiti ga, oteti mu najljepše nade i moći života, jer bogatstvo i plodnost nije u mrtvim stvarima, nego u životu, u čovjeku, u čovjekovu radu."

Vrijednost rada iz navedenih primjera više je nego očita, ali čovjek treba mir i spokoj, odlazak iz svoje svakodnevice iz onoga što ga stalno preokupira, što ga ponekad zabrinjava. Svoju dokolicu i usavršavanje duše čovjek ovdje može ljepotom ispuniti. Mnogi ovih dana putuju prema moru što i nije loše, ali bilo bi dobro dragi moji Ramci i to da se na karti Vašeg putovanja nađe i Rama. Povijest našeg kraja je takva kakva je, više puta morali smo učiti na vlastitoj koži koliko život na ovim prostorima može biti surov, pa su se tako događale i stvari poput primjera da su čitave obitelji odlazile iz Rame. Možda i nemate više nikoga u ovim krajevima, ali svratite samo onako, a Rama će Vam na takvu gestu nesebično uzvratiti svojom ljepotom.
Svima Vama, koji imate ovamo rodbine i prijatelja ovaj put neću govoriti koliko imate razloga za doći u ovaj kraj!


28. srpnja 2008.
Radovi Huseina Šljive će predstavljati BiH na Henkel Art.Award

Radovi Huseina Šljive, slikara iz Prozora/Rame će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na natjecanju za prestižnu umjetničku nagradu Henkel Art.Award, koja će se ove godine dodijeliti u vrijednosti od 7000 eura u kategoriji "Umjetnički crtež".
Na natječaj koji je objavila kompanija Henkel Central Eastern Europe (Henkel CEE) za umjetnike iz Srednje i istočne Europe te Srednje Azije početkom ožujka ove godine Šljivo se prijavio sa tri rada.
Henkel Art.Award. obuhvaća tri ključna dijela moderne umjetnosti - crtanje, fotografiju i dizajn - koje se svake godine izmjenjuju kao glavna tema natječaja. Ove godine, treći po redu, trogodišnji ciklus Henkel Art.Award. započinje s najavom umjetničke nagrade u kategoriji "Umjetnički crtež".
Husein Šljivo je rođen 2. siječnja 1977. godine u Prozoru i po zanimanju je profesor likovne kulture. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine (ULUPUBiH), Foto kluba "Tuzla" i Asocijacije fotografa Bosne i Hercegovine (AUFBIH), te predsjednik Udruženja umjetnika "ART WORK" Prozor-Rama.
Trenutno ima titulu fotografa 2 klase - FA2AUFBIH, a dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za umjetničku fotografiju u Bosni i Hercegovini i u zemljama bivše Jugoslavije. A.B. (Bljesak.info)



28. srpnja 2008.
Građani više znaju o 2. svjetskom ratu nego o Domovinskom

ZAGREB - Rezultati telefonske ankete koju je provela Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskoga rata djelatnika "Podravke" (UBIUDR) ukazuju na to da građani znaju puno manje o Domovinskome ratu nego o II. svjetskom ratu.
Riječ je o rezultatima telefonske ankete koju je ta udruga provela na uzorku od 444 građana iz Zagreba, Koprivnice, Karlovca, Varaždina, Virovitice i Splita, a prema kojima građani, primjerice, više znaju o Bošku Buhi nego o Josipu Joviću i o tomu što se značajno dogodilo od 1990. do danas.
U anketi su sudjelovali građani svih dobnih skupina i razina obrazovanja kojima su branitelji postavili deset pitanja kojima je tema bila - koliko Hrvati znaju o stvaranju hrvatske države, odnosno o junacima Domovinskoga rata.
Kako se navodi, u prosjeku je svaki deveti ispitanik točno odgovorio na postavljena pitanja.
Tako je, primjerice, svaki deveti građanin znao točan dan i godinu kada je umro prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a čak 85 posto ispitanika znalo je kada je umro Josip Broz Tito.
Na pitanja pak tko je bio i kada je poginuo Josip Jović točno je odgovorio tek svaki sedmi ispitanik, kada je počela vojno-redarstvena akcija Oluja znao je svaki peti, a tko je bio prvi ministar obrane u Republici Hrvatskoj (Petar Kriste) znao je svaki 18. ispitanik.
Samo 21 posto anketiranih točno je znalo dan i godinu kada je Hrvatska proglašena samostalnom i suverenom državom, a tek svaki šesti ispitanik znao je kojega je dana i godine okupiran Vukovar. (TotalPortal)

 

28. srpnja 2008.
Sastanak predsjednika HSP Rama i predsjednika Udruženja nositelja ratnih odličja HVO-a

U četvrtak je u Prozoru održan radni sastanak između predsjednika Udruženja nositelja ratnih odličja HVO-a Prozor-Rama Miroslava Dolića i predsjednika HSP-a Rama Ivana Fofića na kojem se razgovaralo o problematici braniteljske populacije u općini Prozor-Rama, saopšteno je iz HSP Rama.
Dolić je upoznao predsjednika HSP-a Rama o trenutnim aktivnostima rada Udruženjae i tekućoj problematici po ovim pitanjima, te se zahvalio vodstvu HSP-a na inicijativi za održavanjem ovog sastanka i naglasio je da je HSP prva politička stranka u općini Prozor-Rama koja je održala sastanak s ovim udruženjem i pokazala interes i ponudila pomoć pri rješavanju problema braniteljske populacije. Fofić je iznio stajališta HSP-a oko nagomilanih problema branitelja i njihovih udruženja, te je naglasio da će HSP Rama kao politički subjekt aktivno sudjelovati u rješavanju problema branitelja, stoji u saopstenju HSP-a.
Na sastanku je donesen zajednički zaključak da udruženja trebaju biti apolitične s prioritetnim ciljem rješavanja pitanja po kojima su udruženja nadležna, a političke stranke da se maksimalno uključe u sistemsko rješavanje problema braniteljske populacije. (prozor.net)


24. srpnja 2008.

Učestalo kršenje prava katolika u BiH

Kantonalni sud u Sarajevu donio je presudu po kojoj vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić gubi dio rezidencije koja je u vlasništvu Nadbiskupije vrhbosanske od njezine izgradnje, punih 110 godina. Naime, stan u zgradi Nadbiskupije sada se dodjeljuje supruzi doušnika bivše Službe državne bezbednosti (SDB) iz Beograda Fadila Smajlovića, koji je nasilno, dopuštenjem komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, uzurpirao taj dio rezidencije.
Fadila Smajlovića bivši je komunistički režim nasilno uselio u taj stan radi špijuniranja Nadbiskupskog Ordinarijata. Doušnik Smajlović je, dakle, bez ugovora i bez ikakvog plaćanja stanarine bespravno stanovao u tom stanu punih 20 godina, od 1972. do 1992. godine.
"Budući da rezidencija Vrhbosanskoga nadbiskupa nikada nije bila nacionalizirana, spomenuti stan pravno je uvijek bio i ostao u vlasništvu Nadbiskupskog Ordinarijata", rekao je u razgovoru za Hrvatski katolički radio kardinal Vinko Puljić i nastavio:

"Prostor je uzurpirao režimski sustav i namjestio stanare u prostoru Ordinarijata. Ordinarijat se za vrijeme komunizma borio da ih iseli nudeći im druge stanove, a posljednji je ostao Fadil Smajlović, koji je izravno bio u službi SDB-a, Službe državne sigurnosti iz Beograda. Zbog toga je cijela kuća bila ozvučena. Kada je jedan stanar iselio, Smajlović je zauzeo i njegov stan te je tako bio u 160 kvadratnih metara stambenog prostora".
Za vrijeme rata, Fadil Smajlović odselio je u Istru "jer je kao službenik beogradske službe sigurnosti znao gdje neće biti stradanja", ističe kardinal Puljić. Kako o stanarskom pravu nije postojao nikakav ugovor, po pravu vlasnik stana ostaje Vrhbosanska nadbiskupija.
Nakon Smajlovićeve smrti svu opremu koja je zatečena u stanu Fadila Smajlovića preuzela je Općina. Njegova obitelj, pak, pokreće proces za otkup toga stana i za stanarsko pravo. Nakon nekoliko sporova, na kraju Sud u Sarajevu donosi rješenje i presuđuje Smajlovićevu "nasljedniku" pravo na Upravnu zgradu Vrhbosanske nadbiskupije.
Kako kaže kardinal Puljić, "taj proces je vođen pred Kantonalnim sudom i, navodno, netko je iz toga Suda dolazio k nama nenajavljeno tražeći uvid u stan. No, nisam dopustio takve nenajavljene uvide i dolaske. Zbog toga mi je, navodno, sutkinja poručila: Vidjet će kardinal tko ovdje ima vlast. I tako je i bilo. Sudska je presuda bila da Smajlović ima pravo na 83 kvadratna metra rezidencije. To je besmisleno, da se dio upravne zgrade Vrhbosanske nadbiskupije sudskim putem dodjeljuje nekome tko je u nju nasilno uselio".
Vrhbosanski nadbiskup zbog toga je tražio zaštitu: "Međutim, svi se 'peru' i kažu da je sve po zakonu. Dakle, po zakonu su nasilno ušli u zgradu, po zakonu nam sada otimaju dio kuće. Zbunjen sam pred tom državom koja ne želi da Katolička crkva ima jednaka prava s drugima", rekao je kardinal Puljić.
O tome je kardinal Puljić izvijestio i visokog međunarodnog predstavnika Miroslava Lajčaka, "a on je jednostavno 'oprao ruke' tvrdeći da je sve po zakonu". Tako kardinal Puljić zaključuje da Katoličkoj crkvi u BiH "po zakonu mogu oteti sve što hoće". S nepravednom presudom Kantonalnog suda vrhbosanski nadbiskup 22. srpnja upoznao je hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kao i predsjednika Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića. Komšić je pokazao zanimanje za ovaj slučaj jer mu je nerazumljiv pravni temelj za ovu presudu. Tihić je uglavnom ostao suzdržan.

No, stan u rezidenciji Vrhbosanske nadbiskupije nije jedini slučaj nepravde prema Katoličkoj crkvi u BiH kada su u pitanju materijalna dobra. Crkva u ovoj zemlji godinama čeka na građevinske dozvole od strane gradskih vlasti za neke projekte, poput one za gradnju crkve na Grbavici ili za gradnju svećeničkog doma uz Bogosloviju u ulici Josipa Stadlera u Sarajevu.
Ni u srednjoj Bosni stanje nije ništa bolje. Kardinal Puljić spominje slučaj Travnika: "Sud za ljudska prava davno je presudio da se lokacija na kojoj je gimnazija u Travniku treba vratiti Crkvi. Naime, mi smo dopustili gradnju na našem zemljištu. No, ni nakon šest godina niti jedan akt o tome nije proveden. Niti su nam vratili zgradu niti okoliš, već igraju s nama igru i iscrpljuju naše snage. I to je zapravo politička igra zbog koje neprestano imamo poteškoća".
U Bugojnu je pak obustavljena izgradnja Katoličkog školskog centra, "škole koja može biti samo od koristi svim građanima u ovoj državi", ističe kardinal Puljić: "U Bugojnu nam gradonačelnik svjesno ometa dobivanje građevinske dozvole", dodao je Puljić.
I dok Bosnom i Hercegovinom dominira pravo jačega, kardinal Puljić kaže da ga ne obeshrabruje ovakva situacija: "To želim hrabro dati do znanja i vlastima u BiH i međunarodnoj zajednici. Neću odustati", poručio je vrhbosanski nadbiskup. (KTA) Bljesak.info)


24. srpnja 2008.

Dodik: BiH je trajno podijeljeno društvo

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik je u srijedu izjavio kako je Bosna i Hercegovina trajno podijeljeno društvo te da ne vidi na koji se način u budućnosti te podjele mogu prevladati.
On je to rekao u emisiji Televizije Republike Srpske posvećenoj uhićenju Radovana Karadžića, a čiju je video snimku u srijedu objavio internet portal ove medijske kuće.
Dodik je više puta optužio bošnjačke političke čelnike iz Sarajeva da svojim nastojanjima za ukidanjem RS-a produbljuju podjele u BiH.
- Odnosi između Banje Luke i Sarajeva su tako teški da ne vjerujem u mogućnost dodatnih razumijevanja - rekao je Dodik.
- Dovoljno smo (Banja Luka i Sarajevo) udaljeni da ne vidim na koji bismo način u budućnosti mogli prevladati jaz koji postoji u političkim koncepcijama -dodao je Dodik.
Pri tomu je kazao kako se za razliku od centralizacije BiH, koju po Dodikovom tumačenju zagovaraju bošnjački dužnosnici, čelnici RS-a zauzimaju za federalno uređenje BiH u kojem bi Republika Srpska trajno bila jedna federalna jedinica.

Dodik kaže da jedino međunarodna zajednica drži BiH na okupu i da nema međunarodne zajednice nitko ne bi mogao sačuvati BiH.
- BiH nema svoj unutarnji suverenitet. Veći suverenitet ima Republika Srpska koja ima svoj teritorij i institucije - rekao je Dodik.
Osvrćući se na izjave bošnjačkih polictičara. Harisa Silajdžića, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije koji u svojim istupima ističu kako nakon uhićenja Radovana Karadžića treba preispitati postojanje Republike Srpske, Dodik je kazao kako će nakon Karadžićevog uhićenja "RS postati još moćnija i jača.
Pri tomu je optužio Silajdžića i Lagumdžiju da snose odgovornost za ratnu politiku, jer je Silajdžić bio predsjednik ratne Vlade BiH i ratni ministar vanjskih poslova BiH, a Lagumdžija dopredsjednik ratne Vlade BiH u Sarajevu.(H), Slobodna Dalmacija

 

23. srpnja 2008.
Radovi oko crkve na Gračacu


Župnik župe Sv. Ante Padovanskoga na Gračacu fra Jure Perić zajedno s vjernicima nedavno je započeo uređenje okoliša crkve. Posječeni su borovi ispod crkve koji su zatvarali pogled s prometnice Prozor-Jablanica prema crkvi. Uklonjena je stara betonska ograda i postavlja se nova od kamena. Zatvara se kanal koji je prolazio pored župne kuće i crkve i postavljaju se odvodne cijevi preko kojih će se izgraditi nogostup. Vidi galeriju slika!

Župa Gračac osnovana je 1837. godine odvajanjem od župe Rama-Šćit kao mjesna kapelanija i od tada ima matice, a župom je proglašena 1858. godine. Prvotna župna kuća izgrađena je 1836. godine u Triješćanima (Trišćanima), a 1855. je nadomještena prostorijom. Župna crkva izgrađena je 1893. godine u Gračacu, od tada se i župa tako naziva, a uz nju je podignut i župni stan. Crkva je iznutra uređivana 1895., a 1897. je podignut zvonik. Uz glavni oltar, postavljena su 1899. i 1900. godine i dva pobočna oltara.
Nakon izgradnje brane na Neretvi 1945. godine, nastalo je Jablaničko jezero u kome su 1945. potopljene obje zgrade. Eksproprijacijska komisija odredila je smiješno malenu novčanu naknadu i to isplativu u državnim obveznicama kroz 25 godina, što su franjevci odbili primiti.
Godine 1956. i 1957. izgrađena je nova kuća, a potom i crkva od 1957. do 1959., malo povrh stare lokacije, izvan domašaja jezera. Sredinom osamdesetih godina crkva je umjetnički ukrašena. Đuro Seder izradio je veliku zidnu sliku u prezbiteriju posvećenu sv. Anti Padovanskome, a potom i Put križa, ulje na platnu. Po nacrtu Zdenka Grgića izvedeni su oltar, ambon i krstionica.
Na području župe nalaze se područne crkve u Hudutskom, izgrađena 1975., u Ustirami 1982., te u Kućanima 1983.godine, kao i više grobljanskih kapelica.
U drugoj polovici osamdesetih godina sagrađena je nova župna kuća. Župu Gračac tvore slijedeća naselja: Gračac, Gorica, Garešnica, Kućani, Meopotočje, Slatina, Škrobućani, Tošćanica, Triješćani, Hudutsko, Ustirama i Vladići. Rama.co.ba


22. srpnja 2008.
Uhićen Radovan Karadžić; Srbija ga šalje u Haag

Cijeli svijet prenosi vijest o Karadžićevu uhićenju, a posebno se tome raduju Sarajlije
BEOGRAD - Istražni sudac Specijalnog suda za ratne zločine u Beogradu Milan Dilparić potvrdio je jutros da je ispitao uhićenika i haškog optuženika Radovana Karadžića te donio rješenje o njegovu izručenju Haškom sudu, a Karadžić je, kako je izjavio njegov odvjetnik, uhićen još u petak, u autobusu.
"Sve je završeno", odgovorio je sudac Dilparić na novinarsko pitanje je li donio rješenje o Karadžićevu izručenju Den Haagu.
Boegradski odvjetnik Svetozar Vujačić izjavio je novinarima kako je Karadžić na saslušanju kod istražnog suca rekao da je uhićen još prošloga petka u 21.30 sati, u autobusu na lokalnoj liniji iz Novog Beograda za Batajnicu.
Karadžićev odvjetnik novinarima je prenio izjavu svoga branjenika da je od uhićenja držan u pritvoru "u nekoj sobi", čime je bio "iznenađen" istražni sudac Specijalnog suda Milan Dilparić, koji je navodno kazao da će ta Karadžićeva izjava biti ispitana.
Odvjetnik Vujačić je, kako prenosi agencija Beta, kazao i da je Karadžić, o čijem je uhićenju vijest objavljena sinoć nešto prije ponoći, pred istražnim sucem kazao da su mu pri uhićenju stavili "nekakav šešir na glavu", te da stoga ne zna tko ga je uhitio.
Izvijestio je i da se njegov branjenik branio šutnjom i da je cijeli slučaj ocijenio kao "farsu".
Vujačić je novinarima kazao i da je uhićeni Karadžić odbio hranu, da je smršavio, te da je smiren i staložen, kao i da ga je pregledao liječnik, koji je utvrdio da je zdrav.

Uhićen u Beogradu?
Haški optuženik Radovan Karadžić uhićen je sinoć, kako je priopćeno iz Nacionalnog savjeta za sigurnost Srbije, zahvaljujući srbijanskim službama za sigurnost, ali javnosti još nije priopćeno gdje i kada se to dogodilo. Međutim, prema neslužbenim informacijama koje su se pronijele danas u ranim jutarnjim satima među novinarima u Srbiji, bivšeg vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića, uhitile su srpske snage sigurnosti u Beogradu, no tu informaciju do sada nije želio potvrditi nijedan službeni izvor u Srbiji i Haagu.
MUP Srbije je priopćio da u akciji Karadžićevog uhićenja nije sudjelovao. (Totalportal)


22. srpnja 2008.

Ilindan u Doljanima

U nedjelju, 20. srpnja 2008., pred crkvom sv. Ilije proroka u Doljanima proslavljen je patron župe, sa svetom misom koju je predvodio fra Stipo Anandžak uz sudjelovanje osam svećenika. Sveti Ilija štovan je svetac u Bosni i Hercegovini, a na Ilindan, 20. srpnja, iako nije zapovjedni dan, nije se radilo u poljodjelstvu zbog straha od groma. Vjerovalo se još da, ako na Ilinu grmi, lješnjaci neće uroditi plodom.
U propovijedi je fra Stipo ocrtao lik sv. Ilije proroka naglasivši kako nam sv. Ilija želi biti pomagač kako bi naš susret s Bogom bio što iskreniji i plodonosniji. On je upravo zbog toga i ostao poznat i čašćen sve do naših dana, jer je omogućio i omogućava ljudima, vjernicima susret s jedinim pravim Bogom, moćnim stvoriteljem i dobrim uzdržavateljem svega stvorenoga. Njegov primjer, snaga njegove proročke riječi i danas odzvanja ovim krajem, kao što je stoljećima ranije odzvanjao u Izraelu, i otkriva nam pravu istinu, čisti nas svake laži i obmane. Fra Stipo je vjernike pozvao da žive po uzoru sv. Ilije, tj. da žive u istini i za istinu, jer samo tako život ima smisla.
Nakon mise nastavljeno je radosno druženje.
Ove godine u župi Doljani okupio se veći broj vjernika koji su došli sa svih strana da bi proslavili zaštitnika župe i vidjeli svoj rodni kraj i prijatelje. Kako je izgledalo na ovogodišnjem slavlju možete pogledati na galeriji fotografija koju smo uradili samo za Vas. (doljani.info) (Rama.co.ba )

22. srpnja 2008.

Oblačenje franjevačkih novaka na Šćitu

Usubotu je u Rami na Šćitu, u crkvi Blažene Djevice Marije, redovnički habit obuklo 17 kandidata franjevačke provincije Bosne Srebrne. Sv. Misu predvodio je provincijal fra Mijo Džolan uz koncelebraciju više od dvadesetak svećenika.
Provincijal je na početku mise iznio par zanimljivih detalja, u cijeloj Europi nema sveukupno novaka koliko ih se danas obuklo u našoj provinciji. Ujedno je ovo najveći novicijat na svijetu.
Na Šćitu se okupilo mnoštvo vjernika, ne samo domaćih nego i gostiju iz župa današnjih slavljenika. Na početku mise okupljenima se obratio prefekt franjevačkog sjemeništa iz Visokog fra Stjepan Lovrić koji je vjernicima predstavio nove kandidate.

Redovnički habit obukli su: Matej Blažević - Uskoplje, Silvano di Benedetto - Kraljeva Sutjeska, Alen Duspara - Plehan, Darko Lovrinović - Guča Gora, Darko Pejanović - Vukanovići, Josip Pilić - Uskoplje, Marijo Plavčić - Vitez, Goran Šafradin - Busovača, Emanuel Radić - Uskoplje, Ivan Tučić - Rama, Josip Topić - Rama, Josip Perić - Uskoplje.
Postulanti: Ivan Đotlo - Nova Bila, Ivan Jaković - Vukanovići, Josip Petričević - Hrvatska Tišina, Božidar Štrkalj - Jajce, Adrijan Nikačević - Srebrenica.
Kako prenosi ramski Internet portal nakon subotnjeg slavlja novaci odlaze u novicijat u Livno, tamo će provesti godinu dana.
Franjevačkim novacima želimo da budu ustrajni na svome putu i neka ih prati Božji blagoslov. (Bljesak.info)

22. srpnja 2008.
Papa upozorio na rasprostranjenu duhovnu pustoš

Papa Benedikt XVI. izjavio je u nedjelju da se "duhovna pustoš" širi svijetom i pozvao mlade da odbace pohlepu i cinizam te da stvore novo doba nade za čovječanstvo, javljaju svjetske agencije. U govoru na hipodromu u Sydneyu pred četiri stotine tisuća ljudi na kraju tjedna katoličke mladeži, 81-godišnji je Papa poručio mladima da budu pokretači promjena jer "svijet treba obnovu", javlja Associated Press.
Na početku posljednjega punog dana koji provodi u Australiji, Papa je helikopterom preletio tisuće hodočasnika koji su cijelu noć bdjeli uoči papinske mise na otvorenom kojom su i službeno završili Svjetski dani mladih. Misa je bila vrhunac šestodnevnog okupljanja mladih katolika iz svih dijelova svijeta.
"U mnogim se društvima uz materijalno blagostanje širi duhovna pustinja: unutrašnja praznina, neimenovani strah, tihi očaj", prenosi Reuters Papine riječi.
Papin posjet Australiji ostat će zapamćen po isprici australskim žrtvama seksualnog nasilja koje su počinili svećenici.
Benedikt XVI. okupljenima je rekao kako u Australiji, "krasnoj južnoj zemlji Svetoga Duha, svi smo mi u ljepoti prirode doživjeli nezaboravnu nazočnost i snagu duha", prenila je njemačka agencija dpa.
Isprikom onima koje su katolički svećenici seksualno zlostavljali Crkva se pobrinula da kad Papa u ponedjeljak otputuje iz Australije, neke žrtve osjete utjehu, a neke da je na njihove zahtjeve odgovoreno, javlja dpa.
U subotu je Papa na skupu biskupa govorio o "stidu koji smo svi osjećali i koji je posljedica seksualnog zlostavljanja te o nužnosti kažnjavanja krivaca.
"Ta zlodjela koja su golema izdaja povjerenja, zaslužuju jednoglasnu osudu", rekao je Benedikt. "Izazvala su velike patnje i naštetila Crkvi", dodao je. (Bljesak.info)


22
. srpnja 2008.
Radovi na putu za Uzdol

Nakon potpisivanja ugovora s poduzećem Brina Posušje i njihovog uvođenja na trasu, radovi na putu Dobroša -Uzdol teku predviđenom dinamikom. Uglavnom su završeni zemljani radovi i probijanje preostalog manjeg dijela trase. Isto tako na predviđenim mjestima urađeni su propusni odvodi. Na staroj trasi od Kolakušića prema Uzdolu izvršeno je proširenje dionice, te se trenutno izvode radovi na izgradnji potpornih zidova na spomenutoj pravcu. Sudeći prema stanju na terenu put prema Uzdolu trebao bi biti završen u predviđenom roku, te se nadamo da će 14. rujna na godišnjicu pokolja na Uzdolu svi raseljeni Uzdoljaci moći doći asfaltiranim putom.

Razumljivo je da se prilikom većih građevnih radova pojavljuje i manja prateća šteta na mjestima izvođenja radova. Tako smo prilikom obilaska radova na putu Dobroša-Uzdol zatekli djelatnike HT Mostar u sanaciji oštećenje telefonskog voda nastalog prilikom priprema za izgradnju potpornog zida kod crkve na Uzdolu. (uzdol.com)


22. srpnja 2008.

ŠOKANTNO
Nacionalna struktura zaposlenih u institucijama Federacije BiH
Zastupljenost Hrvata: U Ministarstvu kulture dva Hrvata i 25 Bošnjaka

Premda se već godinama govori o nejednakopravnom položaju Hrvata u BiH, posebice u FBiH, česti upiti o njihovoj zastupljnenosti u institucijama većeg entiteta uvijek su bili prst u oko bošnjačkoj strani. Stoga nije čudno što je zastupnica u federalnom parlamentu Slavica Josipović odgovor na pitanje o nacionalnoj strukturi zaposlenih u institucijama FBiH te javnim poduzećima čiji je vlasnik Vlada FBiH čekala više od godinu dana. Treba podsjetiti da je i nedavno izvješće federalnih ombudsmana koje se odnosilo na tu temu, u kojeme su obrađene sve županije i glavni grad, Sarajevo, izgledalo prilično šokantno glede nacionalne zastupljenosti nebošnjaka. Ovih dana, konačno, objavljena je detaljna infomacija o strukturi uposlenih u institucijama FBiH. No analize otkrivaju kako su sve nabrojili, čak i savjetnike Hrvate koji ne spadaju u državne službenike, radi dobivanja paritetne slike vlasti u FBiH.

Federalna ministarstva
Naime, u šesnaest ministarstava ukupno je uposleno 769 Bošnjaka, 244 Hrvata, 61 Srbin i 22 koja se osjećaju ostalima. Ako se ti potonji dodaju broju uposlenih Hrvata, ispada kako je Bošnjaka dvostruko više. Što se pak tiče uposlenika po ministarstvima, u pojedinim su razvidne drastične razlike u omjerima nacionalne strukture. Tako je u ministarstvu za pitanja boraca i invalida uposleno 140 Bošnjaka i samo 35 Hrvata. Najdrastičniji primjer je Federalno ministarstvo kulture i športa, kojem je čelnik Gavrilo Grahovac.

U njemu su uposlena samo dva Hrvata, ali je zato 25 Bošnjaka. Ni kod Salke Obhođaša, ministra za prostorno uređenje nije ništa bolje. U odnosu na 23 Bošnjaka, uposlena su četiri Hrvata. Samo Ministarstvo okoliša i turizma, u kojem je čelnik Nevenko Herceg, na popisu uposlenih ima 16 Hrvata i 21 Bošnjaka. U ministrstvu u kojem bi morao biti nacionalni balans Ministrastvu unutrašnjih poslova također je disproporcija. Naime, u tome ministarstvu radi 167 Bošnjaka i samo 23 Hrvata. Dakle, gotovo sedam puta više Bošnjaka.

Samostalne službe Vlade FBiH i agencije
Te službe posebna su priča. Naime, u pet stručnih služni i dvije agencije uposleno je gotovo sedam puta više Bošnjaka nego Hrvata. Ukupno su 523 Bošnjaka i 77 je Hrvata. U tom disparitetu prednjače dvije službe. Riječ je o službi za zajedničke poslove organa i tijela FBiH, u kojoj je uposleno 428 Bošnjaka i 39 Hrvata. Matematika otkriva kako je deset puta više Bošnjaka nego Hrvata. U uredu Vlade FBiH za informiranje uposleno je šest Bošnjaka i Hrvat. Što se pak tiče agencije za državnu službu FBiH, uposleno je 38 Bošnjaka i 11 Hrvata. Paritet je samo u Uredu Vlade FBiH za zakonodavstvo, koji vodi Željko Silađi. U toj služni zaposleno je po pet Bošnjaka i Hrvata.
Službe Parlamenta i Vlade Federacije BiH
Od sedam federalnih zavoda i direkcija samo je jedan direktor Hrvat, a ostali su Bošnjaci. U dva zavoda slika uposlenih zorno otkriva jednakopravnost" Hrvata. Naime, u Federalnom zavodu za agropedologiju uposleno je 19 Bošnjaka i jedan Hrvat, a u Federalnom zavodu za geologiju, u kojem je direktor Hazim Hrvatević, uposleno je 28 Bošnjaka i tri Hrvata. Ukupna slika federalnih upravnih organizacija izgleda ovako: 156 Bošnjaka i 36 Hrvata, što je 4:1 u korist Bošnjka.

Samostalne federalne uprave organizacije
Premda Ured predsjednice FBiH Borjane Krišto, dopredsjednice Spomenke Mičić i dopredsjednika Mirsada Kebe nisu dostavili strukturu uposlenih, iz podataka koje su dostavile ostale službe razvidno je da je malo uposlenih Hrvata. Njih je najmanje u Tajništvu Vlade FBiH, u kojem je voditelj Ismet Trumić. Naime, u toj je službi 38 Bošnjaka i samo su četiri Hrvata.

Kazneno-poprvani zavodi
Nisu Hrvati jednakopravni ni u pritvorskim jedinicama u federaciji. U šest takvih zavoda uposleno je ukupno 608 Bošnjaka i 148 Hrvata. No od spomenutih šest KPZ-a zanimljiva su za usporedbu tri. Dva su u gradovima koji se hvale mulitkulturom i jedan u gradu u kojem vole isticati kako mostovi spajaju ljude. Dakako riječ je o Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Tako je u KPZ-u poluotvorenog tipa u Sarajevu uposleno 96 Bošnjaka i 13 Hrvata, a u odjelu toga Zavoda u Ustikolini 18 Bošnjaka i nijedan Hrvat. U multietničkoj Tuzli u KPZ-u uposleno je 90 Bošnjaka i 10 Hrvata. Samo je, čini se, ravnoteža uspostavljena u gradu na Neretvi. Naime, u KPZ-u u Mostaru uposleno je 28 Bošnjaka i 46 Hrvata.

Sudske i pravosudne institucije
Ni te institucije ne zadovoljavaju paritet uposlenih, a upravo bi one trebale voditi računa u jednakopravnosti. Tako na Vrhovnom sudu FBiH radi 51 Bošnjak i 12 Hrvata. Na ustavnom sudu FBiH uposleno je 13 Bošnjaka i sedmero Hrvata. U Federalnom pravobraniteljstvu uposlen je 21 Bošnjak i osmero Hrvata, a u Javnoj ustanovi Centar za educiranje sudaca i tužitelja petero Bošnjaka i dvoje Hrvata. Samo je u Federalnom tužiteljstvu postignut paritet uposlenika. Naime, u toj instituciji zaposleno je po osmero Bošnjaka i Hrvata. Z.Tulić (Večernji list)

 

11. srpnja 2008.
Gdje su danas Ramski studenti?

autor: Dražen Stojanović

Pitanje iz naslova već budi određeno čuđenje. Gdje su danas ramski studenti i kako su organizirani? To je jedno od možda danas najkompleksnijih pitanja koje se rijetko postavlja u Rami. Studenti su postali odavno drugorazredna tema, kako u svakodnevnim razgovorima tako i u medijima. Studenti su zbog svoje neaktivnosti sami prouzrokovali svoje stanje. Trebalo bi osvijetliti pitanje gdje danas ramski studenti studiraju i kako žive i što je prouzrokovalo ovakvo stanje sa studentima u našem kraju? Raseljena i napuštena Rama zjapi gotovo niz godina prazna. Gospodarstvo, koje je zbog inih razloga u Rami propalo temelj je zacijelo svih ramskih problema i patnji. Prijeratne tvornice više ne rade, a jedini izvor zarade za današnje mlade ljude u Rami postali su Dubrovnik i Cavtat, gdje mladi ljudi odlazeći iz Rame trbuhom za kruhom rade poslove u graditeljstvu i ugostiteljstvu.
Dubrovnik i Cavtat nisu jedini hrvatski gradovi u kojima mladi Ramci rade, ima nas gotovo po cijeloj Hrvatskoj i po zemljama srednje Europe. Onaj ne baš tako mali broj ljudi koji su završili četverogodišnju srednju školu u Rami ili u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine i susjedne Hrvatske i imali materijalne mogućnost odlaska na studije, otišli su studirati u veće gradove navedenih dviju domovina. Različiti su razlozi odlaska u pojedine gradove na studij, no glavni i temeljni razlog su materijalna sredstva. Nažalost, egzistencijalne potrebe, koje nisu uvijek zadovoljene su bitan čimbenik za bilo koju veliku odluku u životu pa tako i za odabir studija. Glavna gradska središta u kojima ima ramskih studenata su u BiH: Mostar i Sarajevo, a u RH: Zagreb, Split i Osijek. Otišao je gdje je tko mogao i temeljno pitanje koje ostavljam na razmišljanje u ovom tekstu jest - da li će svi oni koji završe svoj studij s istim zanimanjem naći u Rami posao?
Ramski studenti su imali jedno vrijeme u Rami svoju udrugu s prostorijama no s vremenom se udruga ugasila, a dio onih koji su je vodili već su diplomirali. Mladi naraštaji stasaju u sjeni društvenih, kulturnih i političkih događaja. Takva situacija nije samo u malim sredinama poput Rame nego i diljem čitave Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Već rečeno trebalo bi naglasiti da zbog ekonomskih razloga mladi ljudi uglavnom napuštaju Ramu.
Da li je moguć povratak i kakav? O takvom pitanju u ovako politički nezavidnom položaju Hrvata u BiH ni u kojem slučaju nije lako govoriti. BiH je zemlja u kojoj njen konstitutivni narod, u ovom slučaju Hrvati, nemaju ni vlastiti jezik na televiziji. Televizija kao jedan od najvažnijih medija u današnjem svijetu, moglo bi se reći, odgaja mlade naraštaje. Uglavnom više je razloga traženja boljeg života negdje izvan ramskog kraja.
Budućnost Rame zacijelo je u turizmu i ljepotama kojima je sam dragi Bog obdario taj komad hrvatske zemlje. Koliko će se takvo što u budućnosti znati prepoznati vrijeme će pokazati. Rama je puna perspektive i za uzgoj agrarnih kultura i ribarstva. Ramska šljivovica mogla bi biti brend za čitavo tržište jugoistočne i srednje Europe ukoliko bi je se medijski promoviralo onako kako to priliči. Kvaliteta takvog brenda za sada nije upitna.
Također, bogata kulturna baština koju smo naslijedili od svojih predaka nešto je za što se treba boriti da ne bi palo u zaborav. Možda upravo u navedenim primjerima bi mladi ramski student mogao vidjeti svoju budućnost kroz povratak u ramski kraj. Možemo li dopustiti da ponovno ramski Hrvat svoju budućnost vidi daleko od Rame, kako se to često znalo događati kroz našu povijest? Odgovornost je zajednička i zadnje je vrijeme da svi skupa uzmemo stvar u svoje ruke - kako mi studenti tako i svi žitelji Rame te svi oni kojima je Rama i njezina ljepota u srcu!

O autoru osvrta:
Dražen Stojanović rođen je u Mostaru 16. svibnja 1986. godine. Osnovnu školu završava u Prozor-Rami, a Franjevačku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Sinju. Prozor je njegovo stalno mjesto prebivališta iako je - kako navodi - zbog školovanja promijenio više adresa.
Student je Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, na trećoj godini teološko-katehetskog studija. Poeziju piše od 2001. godine tj. od dolaska u Sinj kao sjemeništarac - kandidat za franjevca. Do sada je povremeno objavljivao u časopisima Žarištu, Danici, Odrazu i Početcima.
Odraz je časopis njegovog fakulteta, pa je jedno vrijeme bio i urednik istoga, objavljujući pjesme i oglede. Stojanovićev pjesnički prvijenac u vidu zbirke pjesama Nadano izašao je u nakladi splitskog ogranka sarajevskog Napretka u svibnju tekuće godine. Zbirka je bila predstavljena u centru Splita u pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja. Prozu koju ovaj mladi autor piše sačinjavaju uglavnom komentari na postojeće društveno stanje kako u Splitu tako i u Rami.


9. srpnja 2008.

Starigradsko polje na Hvaru upisano na Listu svjetske baštine UNESCO-a

Na 32. zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a koje je u tijeku od 2. do 10. ovog mjeseca u Quebecu u Kanadi donesena je odluka o upisu Starigradskog polja na Hvaru na prestižnu Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Odbor za svjetsku baštinu na svojoj sjednici odlučuje o kandidaturama zemalja članica UNESCO-a za upis pojedinih dobara na Listu svjetske baštine.
Starigradsko polje na Hvaru sedmi je lokalitet koji je Hrvatska upisala na Listu svjetske baštine, pored ostalih pet kulturnih (Dioklecijanova palača i povijesni kompleks Splita, Stari grad Dubrovnik, Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesna jezgra Trogira i katedrala sv. Jakova u Šibeniku) i jednog prirodnog (Nacionalni park Plitvička jezera).
Starigradsko polje, najveća i najplodnija ravnica na jadranskim otocima, najbolje je očuvani antički katastar na Mediteranu i u Europi. Početkom 4. st. pr. Kr. ravnica je pravolinijski podijeljena u grčkom metričkom sustavu na 75 parcela. Temeljna parcela bio je izduljeni pravokutnik veličine oko 900 x 180 m, koji se jasno može iskazati grčkim mjernim jedinicama.

Priprema kandidature Starigradskog polja za Listu svjetske baštine trajala je nekoliko godina, a cijeli su projekt koordinirali i vodili stručnjaci Ministarstva kulture. Važnost projekta prepoznala je lokalna zajednica koja je slijedom usvajanja Plana upravljanja lokaliteta osnovala i posebnu ustanovu koja će skrbiti o budućem razvoju Starigradskog polja vodeći se smjernicama UNESCO-a za razvoj lokaliteta od posebne važnosti za svjetsku baštinu.
Upis sedmog lokaliteta na prestižnu listu svjetske baštine, veliko je priznanje Hrvatskoj. Ovo je dokaz da države članice UNESCO-a prepoznaju i cijene napore koje Hrvatska ulaže u zaštitu i promicanje kulturne baštine što je prepoznato i nedavnim izborom Hrvatske u Odbor Konvencije za nematerijalnu baštinu kao i osnivanjem UNESCO-vog centra za podvodnu arheologiju u Zadru.
(min-kulture.hr)

 

3. srpnja 2008.
Austrijski redovnici zvijezde glazbenih top ljestvica

BOCHUM - Austrijski redovnici cisterciti svojim su gregorijanskim napjevima u kratkom vremenu osvojili europske top ljestvice i prodali 200.000 CD-a.
Inače povučeni cisterciti u Austriji se nalaze na prvom mjestu glazbenih ljestvica, a u Engleskoj su dosegli sedmo mjesto što je daleko bolje od Madonne ili Amy Winehouse.
Njihov CD "Chant - Music for Paradise" u SAD-u je u prodaju pušten ovog tjedna.
"Ondje su već prije početka prodaje bili na prvom mjestu glazbenih uradaka skinutih s interneta", izjavila je Sibylle Bruehn, predstavnica glazbene izdavačke kuće Universal u srijedu u Bochumu u Njemačkoj. U tamošnjem cistercitskom samostanu austrijski su se cisterciti predstavili novinarima.
Njihov CD u Njemačkoj zauzima deveto mjesto na ljestvici klasične glazbe, a Universal očekuje da će CD, koji redovnici tumače kao razgovor s Bogom, sredinom srpnja stići do prvog mjesta.

Redovnici iz samostana Heiligenkreuz u Austriji unatoč uspjehu i brojnim upitima ne namjeravaju organizirati koncerte.
"Nećemo ići na turneju", izjavio je član skupine, otac Karl. "Mi molimo i radimo. U samostanu uspjeh nema nikakvu ulogu", dodao je.
Redovnici su na glazbene ljestvice došli slučajno. U posljednji su se trenutak prijavili na natjecanje što ga je organizirao Universal, poslavši video što su ga već prije bili objavili na internetskoj platformi YouTube. Tvrtka je bila oduševljena i odmah im ponudila ugovor.
Samostan Heiligenkreuz ima vlastitu visoku školu, a zaradu od CD-a potrošit će na izobrazbu studenata.
"Ionako se nećemo obogatiti", predviđa otac Karl, koji je novinarima otkrio da zanimljiva glazbena skupina po prodanom CD-u zaradi 55 centi. (Totalportal)



3. srpnja 2008.
Razni autori o Divi Grabovčevoj


Hrvatski puk Rame i Hercegovine već tri stoljeća štuje jedan usamljeni grob na Kedžari, usred Vran planine, kao sveto mjesto. U njemu, prema predaji, počiva tijelo Dive Grabovčeve koju je, u cvijetu mladosti, ubio razuzdani turski plemić jer se suprotstavila njegovoj pohoti. Kronika i martirologij Franjevačkog samostana na Šćitu ne spominju Divinu mučeničku smrt. Samo ju je ramski puk u nemirnom tijeku vjekova legendom spašavao od zaborava.
Početkom dvadesetog stoljeća arheolog Ćiro Truhelka otvorio je grob i znanstveno potvrdio da u njemu leže kosti mlade krasotice. Tek, međutim, poetskim zapisom književnika Ivana Aralice kao i likovnom interpretacijom kipara Kuzme Kovačića Diva Grabovčeva postaje važnom sastavnicom duhovne povijesti Rame.

Diva Grabovčeva - Cvijet neispisanog kršćanskog martirologija, fra Mijo Džolan
Zapis o Divi Grabovčevoj , Ivan Aralica
Graditelj forme, Milan Bešlić
Diva Grabovčeva: Simbol identiteta i uporište nade, Mirko Jozić
Poruka mučenice Dive Grabovčeve, fra Mijo Džolan

--------------------------------------------------------------------------------

Diva Grabovčeva - Cvijet neispisanog kršćanskog martirologija

Zakoni života, nove impresije, usvojeni ili nametnuti obrasci pospreme mnoge čak po najstrožim kriterijima dokazive činjenice u jednu osobitu vrstu pamćenja, koje nije aktivno na razini svijesti, ali postaje arhetipsko i funkcionira kao kolektivno pamćenje.
Mnogo je više u tradiciji bosansko-hercegovačkih Hrvata grade koja jednim dijelom ima potvrdu u materijalnim spomenicima, premda su bili izloženi svim dirigiranim i spontanim razornim elementima vatre i vode i vremena, ali drugim dijelom prepušteni su uobličavanju kreativnoj narodnoj mašti.
Imalo studiozna analiza pokazat će da je i narodna mašta slijedila jedan obrazac, koji nije dopustio stvaranje mitova od tisuća mučenika Hrvata u Bosni i Hercegovini: fratara, pučkih tribuna, domoljuba, poniženih djevojaka i žena, osakaćene djece.
Taj obrazac uokviruje s ljubavlju sve žrtve u ljubav na djelu, koja neprijatelja pobjeđuje praštanjem, a žrtvu čini za njegov narod izvorištem nade i snage.
Tertulijanova izreka: Krv mučenika, sjeme kršćanstva, tu je povijesno snažno potvrđena.
Najčešći martirološki motiv pučke tradicije jesu djevojke, čija je čast brutalnom silom redovito turskih silnika bila radikalno dovedena na kušnju. Mnoge su izabrale smrt. Samo u Rami ima nekoliko lokaliteta sa sačuvanim materijalnim znakovima koji čuvaju uspomenu na takve mučenice: Cvitin grob, između Šćita i Podbora, sada pod vodom, Lucijin grob na Draševu, na Gračacu, Marina pećina, te najznačajniji - Divin grob na Kedžari.
Lik Dive Grabovčeve ne objedinjuje kao reprezentantan sve motive osobnih drama: kao ius primae noctis, stradavanje mladenaca i svatova, grube otimačine i sl., ali ona se po nečem izdvojila iz mnoštva inačica i postaje mjesto hodočašćenja: najprije tijekom dugoga razdoblja - više od tri stoljeća - djevojaka i mladih žena, a u posljednjih nekoliko godina do 8000 mladih ljudi iz Rame, Širokog Brijega, Duvna, Posušja, Kupresa, Uskoplja, te drugih krajeva Hercegovine i Dalmacije.

Već 1895. fra Jeronim Vladić zamjećuje da oko lika Dive Grabovčeve postoje elementi snažnog emotivnog i moralnog naboja, koji su već u pučkoj tradiciji i pobožnosti konkurirali s najsnažnijim kršćanskim svjedocima.
Radi znanstvenog utemeljenja cijele priče on je pozvao dr. Ćiru Truhelku, tadašnjeg priznatog arheologa, etnologa i povjesničara i doveo ga u nezahvalan položaj da znanstvenim metodama dotakne nedodirljivo.
Grob je otkopan i pronađena je lubanja pravilnih crta, djevojke od 17 godina. To je bio povod i početak literarnog fiksiranja lika Dive Grabovčeve:
Ćiro Truhelka, Djevojački grob, Zagreb, 1922.
Fra Blago Karačić, Diva Grabovčeva (pučka tragedija), Duvno, 1978.
Ivan Aralica, Graditelj svratišta, Zagreb 1987.
Dubravko Horvatić, Diva Grabovica (Pripovijest za djecu), Zagreb, 1987.

Oživljavanje lika Dive Grabovčeve za hrvatsku književnost veliko je obogaćenje, no sreća je da nitko od literata nije obogaćujućim intervencijama zatrpao pristup arhetipskoj tradicijskoj gradi, jer ona ima sve bitne elemente lika D. Grabovčeve. Hermeneutička interakcija izvorne tradicije i novih okolnosti stvaralački je ostala u okvirima kršćanskog nacrta.
Štoviše, taj vulkan, suptilne, ničim do Božje providnosti zaštićene ljepote, zahvaljujući literarnom premošćivanju, ostao je aktivan.
U nezaštićenoj ljepoti sadržani su svi elementi dostatni za dramaturgiju tragedije, koje se u inačici Dive Grabovčeve događa u jednom povijesnom trenutku prije 1687. godine, i koja traje unazad do iskonskog sukoba dobra i zla, u hrvatskoj povijesti varirana na bezbroj načina, i bitni je dio svake ljudske drame:
Najljepša od mnogih ramskih ljepotica, koje su dolazile na zgarišta Gospine crkve i Franjevačkog samostana u Šćitu bila je kći Luke Grabovca iz Brainova Doca (Zahuma): Diva Grabovčeva.

Ženska ramska nošnja, po dizajnu i materijalima kao da ima svrhu prigušiti fizičku ljepotu, a paletom svedena na tri boje: crvenu, bijelu i crnu. Nešto se i dan-danas u Rami sačuvalo od toga kanona ljepote. On nema manihejski pristup tijelu, ali ima otvoren pogled za ulogu ljepote u oslobađanju čovjeka, gdje nježnost i ljepota nisu hendikep na uštrb slobode.
Diva u pravom smislu postaje ljepotica i kolektivna sestra svih u Rami onoga trenutka kad progovara dušom slobodne žene, birajući radije smrt nego život s bogatim begom Kopčićem.
Ovdje je spašeno više od ženske časti, spašen je neuprljani pojam slobode, kao mogućeg odgovora na svaku silu. To je vrhunsko priznavanje Boga. Jedino što ljudsko ostaje nedohvatljivo zlu jest sloboda, koja radikalno zaoštreno iskazuje se u izboru ljubavi i smrti. U duhovnosti ramskog puka Diva postaje znak novih mogućnosti za one koji vjeruju da ljubav i smrt ne mogu zajedno vladati svijetom i da je ljubav Božji odgovor na sve.
Tako dvije žene postaju u Rami nezaobilazne na putu rasta, sazrijevanja: Gospa i Diva. Gospa, Majka od Milosti, čašćena kao nikad dohvatljivi horizont Božjih obećanja i naših, mogućnosti, majka prisutna u mnogim stradanjima ali i čudesnim buđenjima iz pepela, draga i lijepa, pred kojom se može šutjeti i biti shvaćen. Diva: sestra, majka, zaručnica, živa u ljepoti Ramkinja, koja svjedoči da je ljepota dar za život.
U blizini ovih dviju žena temelji se pristup nizu pitanja...
Vran-planina postaje po Divi mjesto dubljih susreta s izvorom života.
Doista, treba doći i doživjeti što to znači sve ponijeti i sve ostaviti. Ne možemo uprljati izvornu čistoću. Raste količina ljepote, Vran raste s ovim umjetničkim djelom Kuzme Kovačića, kao što bi trebao rasti narod koji je rodio Divu: tijelom, maštom, dušom i patnjom.
Fra Mijo DŽOLAN

--------------------------------------------------------------------------------

Zapis o Divi Grabovčevoj

U potrazi za motivima koje ću ugraditi u svoje priče ili ih, ako su zamašni, pretvoriti u narativne cjeline kakav je roman i pripovijest, potrazi koja traje od samih početaka moga pripovijedanja, u tri sam navrata, kao s inspirativnim vrelom, susreo s Divom Grabovčevom i svaki put poželio, u dva navrata i pokušao, tu inspiraciju i pretočiti u određeni narativni ili esejistički tekst. Treći susret s tim motivom, koji je i potaknuo ovaj zapis, susret je s likom Dive Grabovčeve u obliku bareljefa što ga je kipar Kuzma Kovačić izradio na vanjskoj strani vratnice za sporedni ulaz ramske crkve i skulpturom istog umjetnika koja će biti postavljena na Divinu grobu medu visovima Vran planine.
Teško da ću ikada realizirati išta od inspirativnog impulsa doživljena prilikom promatranja lika i skulpture što ih je izradio ovaj tihi, mirni čovjek, ovaj jedinstveni Kuzma Kovačić, naprosto zato što je vrsta inspiracije u ovom trenutku za mene neostvariva i ovaj će zapis biti jedina tvarna posljedica toga susreta.
Listajući edicije sarajevskog Zemaljskog muzeja i čitajući odreda sve na što naiđem, jer se jedino tako može naći ono što tražiš, motiv vrijedan pažnje, naišao sam na članak Ćire Truhelke o njegovu posjetu ramskom samostanu i čudnovatim arheološkim istraživanjima na koja su ga nagovorili ramski svećenici u namjeri da im taj renomirani stručnjak za starine rasprši sumnje oko toga da li su oni, slijedeći tradiciju i pobožnost svoga naroda, zalutali u krivovjerje ili su nasjeli podvali, pa misu služe na grobu u kojemu su pohranjene kosti nekog živinčeta, a ne, kako narod tvrdi, djevojke mučenice.

Truhelka je, temeljit kakav je bio, i uz to sklon svaštarenju, meni u povjesničara osobito dragoj osobini, otišao na Vran, prekopao grob i našao u njemu ostatke osobe koja je mogla imati sedamnaest godina i koja je, zaključujući po obliku lubanje, morala biti lijepa. Tim je pronalaskom redovnike oslobodio strahovanja, a sam je opisao svoj posjet Rami, put na Vran i iskapanje groba. Posebno predaju o djevojci čije je kosti imao u rukama, na tako temeljit način da nijedna pojedinost nije bila ispuštena! Ni to mu, čini se, nije bilo dosta. Makar nije bio pripovjedač ni po zanatu ni po poslanju, već marljivi svaštar, Truhelku je posjet Vranu i susret s legendom o Divi potaknuo i da napiše pripovijest Djevojački grob, posveti je svojoj preminuloj unučici Tanji i objavi u podliscima jednog zagrebačkog lista. Pišući priču poslužio se mješavinom romantičarskih i realističkih, u smislu književnog pravca, naratoloških sredstava, što je neizbježno vodilo u razvučenost i neku vrstu ilustracionalizma.
Dok sam podatke iz Truhelkina članka, kojima se i on služio pišući pripovijest, u cjelini akceptirao kao naratološku gradu za lik Dive što ću ga sam napraviti, dotle me je njegova pripovjedačka eksplikacija mita ostavila nedirnutim - niti me je oduševila niti me je obeshrabrila. Prvo, jer je to diletantski romantičarsko-realistički tekst, a drugo, što sam vidio da u Djevojačkom grobu motiv nije dobio narativno štivo po ukusu suvremenog čitaoca. S obzirom na činjenicu da motiv o Divi nosi obranu nevinosti kao obranu slobode, odnosno slobodne volje, i obranu vjere kao obranu supstancijalnog elementa zajednice kojoj se pripada, po čemu je i mogao biti pretvoren u kult s kojim se identificirala cijela zajednica, ja taj suptilni motiv nisam razvlačio, jer on razvlačenja ne podnosi.
Nego sam ga dao u sublimiranom obliku, namjenjujući mu ulogu motiva koji ne završava u trenutku kada bude izrečen, nego mu, u prožimanju svega što je rečeno, značenje traje od početka do kraja romana. Zato je, po motivu o Divi, moj roman Graditelj svratišta od korica do korica priča o obrani nevinosti kao obrani slobode i priča o obrani vjere kao obrani supstancijalnog elementa jedne, u ovom slučaju hrvatske, ljudske zajednice.
Drugi sam put bio na izvoru inspiracije kad sam posjetio mjesto Divine pogibije i sahrane, mjesto nazvano tvrdim imenom Kedžara, gdje će od sada stajati statua pokojnice što ju je načinio Kuzma Kovačić. Bio je kraj svibnja, a na Vranu je padao gusti snijeg.

Ograda, u kojoj je smješten grob na kosom zaravanku, od suhozida je i ne razlikuje se od svih ostalih suhozidina na planini. Ali jele, visoke i tanke, koje okružuju ovu ogradu, ovaj zaravanak i ovaj, za planinske prilike, lijepo uređeni grob, jele koje, u snježnoj vijavici samo drukčije nego u drugim vremenskim prilikama, nalikuju upaljenim svijećama, čine mjesto Divine smrti i vječnog počinka, koje je narod pretvorio u kultno mjesto, izuzetnim i neponovljivim. Vidio sam mnogo kultnih mjesta manjih i većih ljudskih zajednica, a svaka ih ima jer je to vezivo koje zajednicu drži na okupu objedinjujući lokalitet, obred i mit, i ni na jednom se mjestu nisam mogao iščuditi koje su to sretne okolnosti, koji je to ukus baš ta mjesta odabrao za hodočašćenje i odlučio da se baš na tim mjestima podignu oltari.
Nakon onog što sam vidio usuđujem se tvrditi: da je Diva Grabovčeva kojim slučajem nastradala na nekom drugome mjestu, mjestu sličnu mjestima stradanja drugih djevojaka, da nije nastradala na Vranu, na Kedžari, mjesto njene pogibije i pokopa nikad ne bi postalo hodočasno. Tek kad se događaj predodređen za legendu zbude stvarno ili bude doveden u vezu s mjestom koje ljepotom i izuzetnošću posjeduje dispozicije kultnoga, tek tada nastaje svetište. Nekada samo od sebe, kakav je slučaj s Divinim grobom, bez potpore oficijelnih institucija, što više, usuprot njihovoj rezerviranosti, do te mjere da će spontanitet, na kraju, primorati oficijelna, tijela da ozvaniče samo od sebe nastalo mjesto molitve i vjerskog nadahnuća!
Iz povijesti je poznato da neprijatelj neke zajednice, u namjeri da je ponizi i rasturi, najprije ruši njena kultna mjesta, ono što je drži na okupu. Iz te pouke slijedi nauk: ako netko želi homogenizirati ljudsku zajednicu, mora punu pažnju poklanjati njenim kultnim mjestima i, ako je moguće, podizati ih na višu razinu. Ako je postavljanje Divine statue na njen grob korak prema tom cilju, drugi, budući da su prvi učinili oni koji su joj podigli dosadašnji spomenik, onda je ispunjenje toga cilja na vidiku.
Mogao bih reći da dobro poznajem djelo Kuzme Kovačića. U vlasništvu imam odljevak Duha Svetoga s vratnica hvarske katedrale koji u liku galeba lebdi nisko iznad morskih valova. Nad tim se odljevkom nađem često zatečen s pitanjem bez odgovora kako je to djelo nastalo, promišljeno ili slučajno, jer mi je nezamisliva promišljenost otjelovljena u obliku koji se doimlje slučajnim kao bilo koja forma u prirodi. Kad su vratnice za ramsku crkvu bile odljevene i kad je statua za grob bila pred lijevanjem, bio sam pozvan u Ljevaonicu "Ujević" da vidim kako to izgleda. Iako sam fotografiju vratnica, dok su bile u glini, vidio prije dolaska u Ijevaonicu, pa sam donekle mogao znati što me očekuje, kad sam se našao pred odljevkom s one strane na kojoj je Diva, bio sam iznenađen i ganut, nisam zriao što učiniti. Prišao sam Kuzmi i poljubio ga ne uspijevajući skriti i vidljive znakove svoga ganuća. Uzrok je mom ganuću bio dvojak, idejne i zanatske naravi.

U liku Dive kakvoga je Kuzma dao, sa svim pratećim rekvizitima - udubljenjem sličnu planinskoj spilji u kojemu se bareljef nalazi, stadu, kolibama, psu i jelama - u duhovnoj snazi koja zrači iz tog lika, istovremeno profanog i svetačkog, prepoznao sam svoj način upotrebe motiva. U funkciji inicijalne epizode on je svojim značenjem trebao prožeti cijelu romanesknu građu, značenjem koje, da ponovim, u obrani nevinosti kazuje o obrani slobodne volje, a u obrani vjere o obrani supstancijalnog elementa ljudske zajednice kojoj mučenica pripada. Ne znam laskam li sebi kad zaključujem kako je Kuzma pročitao ono što sam ugradio u svoj tekst ili je stanje stvari drukčije, da ja u njegovu radu prepoznajem ono čemu sam sam težio, a da li sam željeno i postigao - ostaje pitanje bez odgovora.
A što se tiče zanatske strane uzroka mom ganuću pred Divinim likom i njenom statuom, slučaj je isti kao s galebom na vratnicama hvarske katedrale. Ono za čim sam neprestance težio gradeći priču i likove koji je nose, da do kraja promišljenu artificijelnost, ono što se zove zanat i bez čega nema umjetničkog djela, prikrijem naravnošću, slučajnošću i spontanitetom, Kuzma je to kao rijetko tko postigao i ja rado o tomu svjedočim, dok za svoja nastojanja u istom smjeru ne znam čime su urodila.
Pogledajte Divin lik na vratnicama, pogledajte njeno klonuće u statui koje neće klonuti, pogledajte svaku pojedinost i vidjet ćete da tu nema zanata, upravo zato što ga i te kako ima, da je sve to nastalo samo od sebe, da je to bilo i prije nego je netko ukrasio vratnice i obilježio grob, u nekom planinskom kamenu otisnuto, od neke litice odvaljeno i da je prirodno toliko koliko je prirodan Duh Sveti kad u liku galeba, vječan, lebdi iznad voda.
Ivan ARALICA

--------------------------------------------------------------------------------

Graditelj forme

"Vrijeme je, kćeri, da podeš na Divin grob"
Nije zadaća kipara Kuzme Kovačića bila mala, ni jednostavna. Nije bila mala zato što je opseg nove zadaće iznimno velik, sadržajem blizak, a isto tako i različit. Nije jednostavna jer su skriveni ili, bolje reći, nepoznati svi potrebni elementi za gradnju.

Dok je, dakle, s jedne strane mogao odlučiti kojim će putem krenuti i kojim materijalom graditi forme, s druge je pak strane valjalo istražiti, otkriti, nepoznato učiniti poznatim i, što je, možda, i najteže vidljivim ono što je nevidljivo, duhovno "obući" u materiju. Upravo se taj "element" ove zahtjevne zadaće pokazao i najtežim, ali i najuspješnijim. Naime, kipar je modelirao lik djevojke Dive Grabovčeve koji je poznat samo iz legende, i čija snaga upravo i dolazi iz te iste legende. Modelirao je lik koji "asimilira" izražajnu snagu legende u kojoj je i "utkana" stoljetna vjera hrvatskoga puka u Rami, vjera u Stvoritelja, a sama je pak Diva simbol otpora tuđinu; ona je postala dio te vjere u Boga i u Slobodu.
Kult Dive Grabovčeve kao i njezino štovanje traje, evo, i više od jednoga stoljeća, ne jenjava, dapače, raste i s vremenom biva sve veći i jači. Taj je kult "niknuo" u Rami, ali je poznat i priznat u cijeloj Bosni, njemu se djevojke i žene utječu s osobitim poštovanjem koje je blisko onome koje se pridaje svetima; tako je i diljem Hercegovine, Dalmatinske zagore i srednje Dalmacije, kao i po otocima, Korčuli, Visu, Braču, Hvaru... Ne poštuju Divu Grabovčevu samo žene i djevojke, već i nema mladića, niti zrela muškarca, ili onoga kojemu sjedine krune glavu a da s divljenjem ne izgovara njezino ime.

Tom se dirljivom poštovanju priklanja i crkva, koja, velikim misnim slavljem svake prve nedjelje u mjesecu srpnju tijekom tolikih stoljeća, čuva uspomenu na hrabru djevojku Divu, u radosti sa silnim mnoštvom, okupljenim iz tolikih naših krajeva. Tu, na Vran-planini, visoko, na proplanku zvanom - Kedžara, nalazi se i grob Dive Grabovčeve... "na malenom zaravanku. Bio je obrubljen netesanim kamenjem, a ograđen drvenim rešetkama. Među kamenjem rasla je trava s nekoliko cvjetova, a u vrh glave dizao se drven križ išaran trokutićima i zvjezdicama, kao što se šaraju štapovi, preslice i dvojnice. Uokrug groba vodila je staza, izlizana koljenima žena, koje su, s krunicom u ruci, lizle dvije po dvije jedne za drugima..." (Svi navedeni citati uzeti su iz romana Ivana Aralice, Graditelj svratišta, Znanje, Zagreb 1987.)
U kasnu jesen, minule 1997. godine podijelio sam s kiparom Kovačićem ugodne trenutke s ramskim fratrima u njihovom lijepom samostanu.
Gvardijan, fra Mijo Džolan, ljubezan i susretljiv, kao i drugi fratri, s kojima smo također razgovarali o ovom ili onom, ali naš bi se razgovor često završavao i na Divinoj legendi. Ipak smo saznali nešto više o ovoj heroini. Također, radovali smo se i putu na Vran-planinu - vidjeti Divin grob. Na put smo krenuli u jutarnjim satima u društvu s gospodinom Božom Mišurom, "dobrim duhom" ovoga posla.
Vozili smo se putem prokopanim u vrijeme žestokih borbi ovoga, nadajmo se posljednjega rata, koji narod zove Put Spasa ili Put Slobode i još, koliko smo čuli i - Šuškov put. Naime, tim je putem krenula rijeka izbjeglica i prognanika, umaknuvši tako sigurnoj smrti, preko Vrana, u Kupres, i onda još dalje, u Hrvatsku, a mnogi tko zna kojoj tuđini. Nakon dobrog drndanja u terenskom automobilu, kad nas je već duboko progutala prastara crnogorična šuma, na jednoj je kosini Mišura zaustavio auto i rekao: Evo nas. Tu smo. To je Kedžara! Izgovorio je to jednostavno i tvrdo, kao što je i ime proplanka.
Nedaleko od puta, malena je čistina, ograđena suhozidom, u kojoj počiva Diva Grabovčeva. Njezin je grob, kad ga napokon ugledaše naše radoznale oči, tek nekoliko neklesanih kamenih blokova, složenih u tužan pravokutnik, jedan iza drugoga, kao bolni uzdasi kojima diše njezina legenda.
Tik do skromnoga groba sagrađena je jednostavno, jedva natkrita "kapelica", bez vrata i prozora.
Tu smo se pred hladnim kišnim kapima i velikim pahuljama snijega, koji je počeo padati, sklonili, i od oštrih udara vjetra i od studeni koja nas je uporno štipala i za najsitniju koščicu.
Kako pred veličinom te planine ne pomisliti na vječnost?! Zima daje jasne znakove dolaska, nama tu okupljenim i zabavljenim svojim poslom, ali isto tako i starim, tamnim krošnjama koje se povijaju pod naletom vjetra. Ovaj govor zemlje, kamena, vjetra i visokih snažnih stabala što se penju nebu, pokreće ona mitska počela u kojima i naš napor, kretnje, riječi ne gube svoj smisao, već se prepoznaju u onom istom prostoru koji zovemo božanskim. Kako obilježiti grob Dive Grabovčeve?! I zašto?! Evo temeljnih pitanja. Evo zašto je kipareva zadaća tako zahtjevna, zašto nije mala, ni jednostavna?!

Dobro je poznato Kuzmi Kovačiću kako je duboko ukorijenjena u svijest ovoga puka srčanost i vjernost Divina. Dobro mu je poznato i to da je upravo njezina hrabrost i junačka smrt snažno prožela tradiciju ovoga hrvatskoga kraja, njegovih ljudi, još od turskih vremena. Ta nije li tursku vojsku u pohodu na Ramu vodio sultan Mehmed II osvajač, i to goleme postrojbe, dvadesetorostruko jače, koje su, osvojile Ramu desetljeće i pol kasnije od zvaničnoga pada Bosne?!
Dobro je poznato kiparu i to da je njezina vjera u Boga čvrsta i uzorna, a njezina ljepota na glasu od Stambola do Mletaka!
Kako, dakle, modelirati lik djevojke koja je simbol vjere i vjernosti, vjere u Boga, i vjernosti svojemu narodu, i koja je tako živa u predaji gotovo u svakodnevnom razgovoru ovdašnjega puka. Kako modelirati legendu? "..Ljudi se ne klanjaju grobu, nego onomu što on za njih znači. Zato ja ne dvojim hoće li oni ovamo dolaziti, prenijeli mi Divine kosti ili ih ostavili ovdje... " Evo odgovora na temeljno pitanje.
U ovim rečenicama jasan je i motiv koji pokreće tolike ljude da se ovaj grob sačuva od zaborava, i da se Kovačićevo kiparsko rješenje odlije u bronci kako bi "svijetlio" u planinskoj mrklini. I ne samo planinskoj! Razvidan je također i poticaj, vjera, ljubav i energija kojima se želi i hoće na Kedžari trajno obilježiti Divin grob. Jer to je ona ista energija i vjera koja je motivirala i pokretala Jakova Grabovca, Andriju Dorotića i, da smo mi, ovdje, pred dolazak zime, u hladnim jutarnjim satima 1997. godine, onim istim poslom, graditeljskim poslom, prepunim opasnostima i lukavim zamkama kao i toliki naši koji ustraju u istom smjeru. Pred istim poslom kao i Jakov Grabovac, jer se sada, kao i prije toliko stoljeća ..."Milošević umilio engleskim vlastima..." da smo okruženi istim nevoljama, i da našu sudbinu krvavim nitima pletu general Marmont, Vincezno Dandolo, Tahirbeg Kopčić...
Nije Ivan Aralica, opisujući događaje koji su se zbili, ljude i njihove sudbine, napisao samo povijesni roman, već je otvorio one teme i probleme, koji su silinom svojega plamena zapalile granice na klasičnu podjelu vremena. Njihova aktualnost drugo je ime za vatru koja ne prestaje goriti. Na istoj vatri lijevao je Kuzma Kovačić u suradnji s Damirom Ujevićem i lik Dive Grabovčeve. Zato ona koncepcijski otkriva svoju snagu upravo u formi plamena. Ona je zublja u planini, iskra u dubini srca, "dar svjetla", rekao bi fra Mijo Džolan. Okomica i horizontala Divine figure sijeku se kroz svoju bit "opisujući" puninu forme, potvrđujući Rodenovu tezu da je "kiparstvo umjetnost kruga i dubine..."
Lik djevojke koja kleči Kuzma je Kovačić "zatvorio" u krug, čvrsto vežući tijelo djevojke s tlom, i s glavom, čistom i ponosnom kojom stremi nebu, kozmičkim prostorima, transcendentalnom - Bogu.
Ona je građena u znaku križa. Ruku položenih uz tijelo, i s pogledom upravljenim Onom pred kojim svatko tko vjeruje, i kad kleči - uspravan je, okomit, visinski, i tijelo mu se uzdiže nebu, lakoći, prozračnosti, astralnosti, uskrsnuću. Tijelo Dive kipar je "dinamizirao" dramatizacijom površine, umnažajući tako njezinu "unutarnju" energiju ovim "vanjskim" znakovima u titraje površine, u plamen forme, u "gorući grm"... Ili pak u nemirnu površinu mora ili jezera "zapaljenih" na svjetlosti, u ritmičkoj izmjeni valova, u gorski studenac, u živo vrelo...

Bliskim je postupkom kipar i prije toliko godina inaugurirao osebujan izraz, kojim je gradio ne samo snažne kiparske oblike jedinstvene snage nego je, isto tako, na svoj tihi postojan način ustrajno i čvrsto potvrđivao, dakako, jasnoću svojega kiparskoga izraza, ali, i povrh toga, vjernost djedovini, tradiciji, domoljublju i, nadasve - vjeri.
Svakog je dana dolazio na obalu jezera ili Zahvala benediktincima - da podsjetimo tek na neke skulpture sadržavale su upravo ove značajke, i upravo je u njima don Joško Šantić, tada hvarski župnik, prepoznao te vrijednosti otvarajući kiparu prostor za izradu vratnica na hvarskoj katedrali. Na izradi tih vratnica Kovačić je sintetizirao dosadašnja iskustva produbljujući ih spoznajom koja je zbrisala stilske granice između apstraktnoga i figurativnoga, konceptualnoga, nadrealnoga i sl.
Na samostanskoj crkvi u Rami, Kuzma se Kovačić prihvatio sličnoga zadatka, oblikujući tzv. Gospina vrata. Naime, narod je u 17. stoljeću iz ramske doline izbjegao pred Turcima u Cetinsku krajinu, i kroz ta vrata ondašnje crkve ponijeli su sa sobom sliku Gospe od Milosti, danas, nadaleko poznate, čudotvorne - Gospe. Sinjske.
Htijući trajno obilježiti taj događaj, taj crni datum za Ramu, kada je rijeka izbjeglih i prognanih krenula put Dalmacije i Hercegovine, ramski su fratri naručili izradu reljefa odlivenih u bronci, koji će biti postavljeni na mjestu gdje se nalaze tzv. Gospina vrata. Kuzma je Kovačić na unutarnjoj strani vrata prikazao Gospin lik, dakle u interijernom prostoru crkve, dok je na vanjskoj strani modelirao lik Dive Grabovčeve. Te će se dvije plohe, jedna okrenuta "leđima' drugoj, ugraditi na mjestu tzv. Gospinih vrata i - trajno učvrstiti. Kroz njih se neće prolaziti, jer nisu mobilna, i nisu koncipirana tako da bi se mogla otvoriti, već prije kao trajan simbol. "Spajanje" Dive Grabovčeve s Majkom Marijom tek je na simboličkoj razini, ali i u činjenici da te dvije žene "veže" nevinost, čistoća - djevičanstvo.
Možda nije slučajno da je pravo ime Dive Grabovčeve - Virginia - Djevica. Stoga s pravom fra Mirko Jozić podsjeća na običaj koji u Rami povezuje te dvije žene: Ta transformacija u svijesti naroda Rame događa se unutar vjere u Boga koji uskrisava mrtve. Toje unutarnji razlog što Kuzma Kovačić dovodi Divu Grabovčevu u neposrednu vezu sa svetom ženom Marijom, stavljajući ih kao lice i naličje svojih vrata.

Nije slučajno kipar u gornjem dijelu vratnica, u njihovom "nebu", dao lijevati, ne u bronci, nego u staklu, tri nepravilna, trokutasta oblika, koja je tako uspješno izradio kipar Franjo Kodrić. Ta tri oblika od stakla - tri su simbola vjere: vjera, ufanje i ljubav, i u svakom od tih staklenih oblika svijetli se njegov simbol od čistog zlata: križ, sidro, srce koje je načinio zlatar Franjo Rodić.
Modelirajući likove Dive Grabovčeve i Majke Marije, znalački i sugestivno, s istančanim osjećajem za detalj, Kuzma je Kovačić realizirao forme koje bujaju životom, onim poetskim i estetskim, onim tako punim stvaralačke radosti koja prožima svaki detalj, svako biće: crticu, ogrebotinu, udubinu, šupljinu, fratre, crkvu, psa tornjaka, planinu, oblake, ... prepoznajući u svemu Božje djelo, kao što se i mi radujemo prepoznati u tragovima kiparevih ruku.
Milan BEŠLIĆ

--------------------------------------------------------------------------------

Diva Grabovčeva: Simbol identiteta i uporište nade

Svaki narod u svom sjećanju čuva svoj identitet. Oblici iskazivanja i življenja identiteta podložni su mijenama, iako se te mijene događaju vrlo sporo. U načinu izražavanja identiteta sve su visoke kulture stvorile svoje standarde, a oni uvijek čine sintezu onoga što se tijekom povijesti potvrdilo kao stabilizirajući element. U takve oblike ubrajaju se mitovi, religije, ritusi, narodni običaji, način življenja i umiranja, jezik, svijest pripadnosti... Primitivniji oblici identiteta općenito su neodređeniji i dugotrajniji, viši su pak određeniji, transparentniji i postojaniji.
Diva Grabovčeva integrira u sjećanju naroda Rame elemente mitskoga, vjerskoga, religijskoga, etičkoga i etničkoga. Ti elementi nisu zastupljeni na distinktan način, nego su međusobno organički povezani u živo jedinstvo koje je pak više od samog zbira elemenata. Događaj - mladu katoličku djevojku ubija muslimanski plemić jer se suprotstavila njegovoj pohoti - koji se zbio u vremenu i u prostoru biva u imaginaciji projiciran u mitsko vrijeme i mitski prostor - ne zna se ni gdje se ni kada se zbio - čime on dobiva značenje iskonskog događaja, sukoba dobra i zla u kome i dobro i zlo, premda njihovi akteri imaju povijesna imena, nastupaju kao antagonistički protutipovi.

Akter zla koji u povijesnom događaju izlazi iz sukoba kao pobjednik biva u anamnetičkom posadašnjenju kvalificiran kao gubitnik. Akter dobra u sokobu umire kao žrtva nasilja, u anamnezi pak upravo po svojoj smrti počinje živjeti kao simbol identiteta naroda i, ne manje, kao oblik njegova suprotstavljanja zlu i sveponištavajućem zaboravu. Tako pridodavanjem mitskog značenjskog sloja povijesnom događaju, kao i transformacijom povijesne individue u simbol, ni događaj ni individua ne gube karakter zbiljnosti, nego, naprotiv, dobivaju natpovijesnu dimenziju, te na taj način postaju uvjetom mogućnosti drukčije egzistencije i orijentirom za smisleno djelovanje u okviru nepregledne povijesne zbilje.
Anamnetičkim posadašnjenjem povijesnog događaja Divine smrti nastaje nova samosvijest u naroda, omogućuje se novo razumijevanje horizonta povijesti kao i svijeta u cjelini.
Na brončanim vratima za ramsku crkvu kipar Kuzma Kovačić predstavio je trenutak anamnetičkog transformiranja povijesne individue Dive Grabovčeve u simbol identiteta. Samo pak transformiranje kao proces preoblikovanja svijesti tiče se cjeline, pa u likovnom predstavljanju dobiva dimenziju kozmičkog događanja. Promjena svijesti tu uključuje izlazak iz jednog poimanja svijeta i prelazak na drugo, novo poimanje.
Takav je prelazak popraćen očekivanjem i nadanjem, strepnjom i strahom, pa stoga sa sobom donosi određenu dramatičnost. U kipara Kuzme Kovačića ta je dramatičnost dodatno pojačana okolnošću da je proces transformiranja povijesne Dive u simbol kao izraz preoblikovanja svijesti u smislu izlaska iz jednog svijeta i ulaska u drugi svijet likovno prikazao na vratima koja su već po sebi mjesto izlaska i ulaska. K tomu na drugoj je strani vrata prikazan exodus ramskog puka i fratara koji sa sobom nose svoju Gospu od Milosti - koja će se otada, nastanivši se u Sinju, prozvati Sinjskom, i to ime zadržati do danas.

Poput Ahilova štita u Ilijadi vrata Kuzme Kovačića predstavljaju jedan cijeli svijet. Usred panorame koja u sebi objedinjuje nebo i zemlju Rame nastaje pokret iskonskog otvaranja kojim nevidljiva unutrašnjost svijeta izlazi na vidjelo. Otvor izravno podsjeća na rodnicu, pa se otvaranje doživljava kao rađanje. Iz otvora se, naime, polako izdvaja prelijepi lik djevojke koja nadolazi iz krila Života, ili iz utrobe Zemlje, ili sa dna Oceana, ili iz tame Svezaborava. Svojim nadolaženjem djevojka stvara ozračje nade, ona je buđenje nove samosvijesti naroda koji u anamnezi Divine smrti poima svoje vlastito stradanje u povijesti, spoznaje njegovu veličinu i ujedno mu traži smisao.
Otišavši nasilnom smrću izvan domašaja vremenskih i prostornih zadatosti, Diva Grabovčeva, preporodena, nezadrživo nadolazi u prostor svjesne nazočnosti. Njezinim izlaskom iz utonulosti u neodređenost i nadolaskom u posviješćenu nazočnost oslobađa se nova dimenzija bića njezina naroda: rada se samoposviješćeni identitet Hrvata Rame. U procesu samoposvješćivanja svijest transcendira granice koje povijesna zbilja postavlja djelovanju te ih, integrirajući ih u iskustvo, dokida kao nesvladive barijere.
Tako se nasilje nad Divom razotkriva kao uzaludni pokušaj nasilnika da sredstvima vanjske nadmoći ukine njezinu slobodu djelovanja jer ,nasilnik koji usmrćuje mladu djevojku, i svojim nasilničkim činom postavlja kraj njezina života, istim tim činom također inicira početak procesa anamnetičkog transformiranja Dive u simbol novog identiteta. Tako kraj njezina života znači također početak nove slobode.
Ta transformacija svijesti naroda Rame događa se u horizontu nade i snagom vjere u Boga koji kao Ljubav izvodi mrtve iz njihovih grobova - "da ne propadne ni jedan...".
Čini se da je upravo to unutarnji razlog što Kuzma Kovačić svoju Divu Grabovčevu trima prozorima - osmišljenim simbolima vjere, nade i ljubavi - na gornjem dijelu vrata dovodi u izravnu vezu s Bogorodicom Marijom. On, naime, na drugoj strani vrata inscenira exodus ramskog puka koji zajedno s fratrima bježi pred Turcima. Svijet Rame u apokaliptičnom trenutku ratnog vihora sabire se oko lika svete žene Marije. Slika Gospe koju Ramljaci uzimaju sa sobom na put doima se na vratima kao objava, kao ukazanje ili kao iskorak Neba ususret ljudima, kao blaga vijest da nikada, pa ni u najtežem času, neće biti ostavljeni. Onome koji gradi na obećanju vjere uvijek se nudi izlaz.

U Marijinu životu, svijenom oko križa Kristova, objelodanjuje se naviještena istina da život neće izgubiti jedino onaj tko ga smije i može založiti. Život se može založiti, dakako, samo za veću vrednotu. Veću pak vrednotu od života u kršćanskom poimanju predstavlja ljubav, pa je smisleno polaganje života uvijek izravno ili neizravno povezano s ljubavlju: prema Bogu i prema čovjeku. Polaganje vlastitog života iz ljubavi pretpostavlja slobodu, a sloboda svijest i priznanje da je čovjek potpuno ovisan o Bogu te da samo i jedino, u njemu može naći temelj svoje slobode. Tako je i sloboda za kršćanina moguća samo kao neotklonjivi paradoks: vlastiti život u punini slobode ostvaruje se samo radikalnim podređivanjem Bogu.
Taj paradoks Kuzma Kovačić likovno interpretira u vrlo uvjerljivoj skulpturi koju je izradio za Divin Grob. Skulptura predstavlja krasoticu djevojku u klečećem stavu. Diva koja pokazuje neustrašivo i suvereno držanje pred nasilnikom u slobodi sagiba koljena pred Bogom, i jedino pred njim. Prije nego se, probodena nožem nasilnika, sruši na zemlju i umre, Kovačićeva se Diva, u padu, na trenutak zaustavlja na koljenima i s pogledom prema Nebu da tako, u posljednjem činu drame svoga života, posvjedoči svoj temeljni stav. U tome na Boga oslonjenom držanju ramske su žene i djevojke prepoznale mogući oblik opstanka.
Zato su Divu Grabovčevu u svom sjećanju podigle na razinu svetosti i u njoj pronašle uporište za očuvanje vlastitog identiteta koji je, rasut po prostoru i vremenu, izložen opasnosti nestanka. Trajno.
No u skulpturi Dive kipar Kovačić, čini se, još nije posve iskazao problem, jer je radikalnost paradoksa vjere i slobode, da bi se likovno do kraja iskazala, očito tražila još primjereniju formu. U potrazi za njom umjetnik je oblikovao Kristov križ koji je likovno mišljen kao procesijski.
S tim križem sve je dobilo produbljeno značenje: Rama i njezin prelijepi krajolik s tragovima povijesti, puk koji u svom živom sjećanju čuva Divu i fratri koji nose Gospinu sliku u rukama-sve u obliku vrata. A vrata uvode u tajnu predstavljenog svijeta: od gorkog povijesnog iskustva, komprimiranog u liku Dive Grabovčeve, uz pomoć Neba, simboliziranog u slici Gospe od Milosti, stiže se do praga vječnosti, simboliziranog u križu Kristovu, preko koga je jedino moguć ulazak u kraljevstvo istine, pravde i ljubavi.

Nad grobom Dive Grabovčeve, na Kedžari, planinski vjetrovi bez, prestanka pjevaju himan djevojci koja je u cvijetu mladosti prekoračila prag koji vodi u vječnost. Njezin grob prešutno je postaje svetim mjestom. Jednom godišnje hodočaste onamo djevojke i mlade žene iz Rame i Hercegovine da, vođene nadom i vjerom, na Divinu grobu polože zavjet svoje mladosti - zavjet ljubavi.
Mirko JOZIĆ

--------------------------------------------------------------------------------

Poruka mučenice Dive Grabovčeve

Govori vam vaša Diva:

Davno to bijaše.
Pričalo se da sam najljepša u Rami.
Danas moja ljepota živi u vama sestrice moje i kršna braćo.
U vašim očima zrcale se još vode i livade moje mladosti, dišem s vama miris Vrana, čujem vašu pjesmu čas prkosnu, čas tužnu...

Hvala vam što ste došli u Vran planinu i pohodili svoju Divu. Tako bih voljela da vam moja priča pomogne da okrilatite ljubavlju, da zagrlite život i braću svoju i sestre, svoj život, svoju djecu i ovu svoju zemlju.

Ovo je moja priča:

Moji roditelji Luka i Luca izmolili su me kod Boga kao dar. Ja sam i odrasla kao dar.
Kad sam prvi puta mogla razumjeti što nam je fratar pripovijedao na zidinama spaljene Gospine crkve u Rami o ljubavi Isukrstovoj, njemu čast i dika, u moju dušu se nastanilo nešto što me pratilo kamo god bih išla: kad bih čuvala ovce, kad bih tjerala zahumski ječam u mlin na Rami, kad bih pjevušila s prijateljicama na bunaru. To nešto, dublje od osjećaja, čarobnije od glasa, ljepše od glazbe govorilo mi je:

Diva, ti si voljena!
Diva, ti si slobodna!

Bilo je ugodno živjeti s tim glasom u sebi. Ponekad bih mu prigovorila.
Rekla bih: Kako to da sam slobodna, a sve je moje poniženo.
Glas bi nadjačao.
S glasom i ja sam jačala. Postajala sam sve ljepša.
Postajala sam sve snažnija živjeti ljubav i slobodu istovremeno, kako nas Isukrst uči, njemu čast i dika.

Moje su me prijateljice držale malo čudnom zbog ovog unutarnjeg razgovora, koji sam im povjerila.

A sve se ovo razriješilo naglo.

Susrela sam zlo u liku Tahir-bega.
On me ubio jer sam cvala cvijetom koji nije mogao gledati živa.

Pričat ću vam kako se zbilo:

Još u doba moje bake svaka Ramkinja sanjala je udati se u obitelj Kopčića. Bili su plemići, imali i svoj grb s crveno-bijelim šahovskim poljima, a preko njih ptica kobac.
Onda se odjednom sve promijenilo. Njihov djed je bio pohlepan, pa je negdje u tu|ini pomogao turskoj vojsci da pobjedi kršćane. Za uzvrat dobio je od sultana čudnu nagradu: sve je trebalo njemu pripasti što objaši na konju za jedan dan. Obilazio je u galopu čitav dan duvanjsko polje, ali kad se vraćao u Ramu nadomak Kopčića srušio se mrtav i on i njegov konj.
Svi kršćani su se čudili i tugovali što se ova plemićka obitelj zbog imetka i sile odrekla svoje duše, udaljila se od Isukrsta, njemu čast i dika.

Njihov brat Matija, koji je u ime obitelji trgovao s Dubrovčanima, kad je čuo da su mu braća pogazila Isukrstovo ime, čast mu i dika, umro je od tuge u Dubrovniku. Eno mu i danas groba u klaustru Male braće u Dubrovniku.

Tako je moj ubojica rastao u blizini pogažene ljepote, u strahu od pitanja i s prezirom prema sjećanju.

A mogao je kao naš kum Arslanaga iz Varvare, koji me kao svoje dijete pazio i čuvao, i na drugi način pročitati Isukrstovu poruku, njemu čast i dika, da je svatko voljen, da je ljubav jača od svačije smrti, da sve što ljubav ra|a postaje dio neba.

No, moj ubojica je stid zamijenio bahatošću, pokajanje novim zlima, radost u vladanju mrtvim stvarima.

A ja sam bila živa i lijepa.
Ja sam napunila Ramu radošću.
Ali on je htio nešto što ja nisam.
I kad me ubio ništa nije dotakao od onoga što ja jesam.
Ležim ovdje stoljećima u Vran-planini slobodna nedodirljivom slobodom i voljena ljubavlju što prepora|a.

Eto, to je moja priča, draga moja braćo i sestrice!
Moja priča miriše dušom moga naroda a zna je i Nebo.
Jer, kako bijaše onda, tako i sada i navik vridi:

Zlo u mraku ima oči, na svjetlu oslijepi.
Kad odeš s moga groba upali životom koje svjetlo da ljubav progleda.
Voli vas vaša Diva.
Volim vas dušom svih naših mučenika.
Volim vas ljepotom svih naših svjedoka ljubavi i slobode.

Neka vas vazda snaži ljubav Gospodinova!
Njemu čast i dika, po sve vike vikova.

Fra Mijo DŽOLAN

(rama.co.ba)


3.srpnja 2008.
Sastavljen je prvi internetski bonton

Nedavno je Debrett, poznati engleski vodič za bonton, sastavio popis pravila lijepog ponašanja kojih se treba pridržavati na Facebooku, ali i na ostatku interneta, piše TotalPortal. Ideja je ostvarena nakon istraživanja kojim je otkriveno da je oko dvije trećine korisnika Facebooka i My Spacea frustrirano i zbunjeno uključivanjem u džunglu podataka i informacija o sebi i potencijalnim novim prijateljima na internetu.
Istraživanje je pokazalo da 18 posto korisnika ima problema, jer se bivši ljubavni ili bračni partneri lako opet uključe u njihove živote. Primjerice, posredstvom Facebooka lako je doznati različite osobne podatke o nekom korisniku, pa tako i o aktualnoj vezi bivše drage ili dragog.
Stoga je Debrett odlučio listom od pet pravila bontona pomoći dezorijentiranim i uplašenim korisnicima da 'prežive' moguće napade zlonamjernika na internetskom području.

Prvo i najvažnije pravilo jest da se prisnije i intimnije poruke ne šalju strancima o kojima se ništa ne zna. Drugo, valja pričekati barem 24 sata prije nego što se novog prijatelja ili prijateljicu uvrsti na svoju listu prijatelja, te treće, da važne svečanosti kao rođendani ili vjenčanja nisu samo 'virtualne'. To znači da se ne smije zaboraviti prijateljima poslati pozivnice pismeno poštom ili ih pozvati telefonom.
Četvrto, prije objave fotografije na kojoj je vaš prijatelj morate ga obavezno upitati za dopuštenje.
I na kraju, dobro je znati kako se može dogoditi da vaša objavljena fotografija, pogotovo ako vas prikazuje u neobičnim pozama, završi na stranicama nekih novina. Stoga pazite što objavljujte na internetu. (Bljesak.info)

2. srpnja 2008.
Zagrebački prometni krkljanac: Sat kašnjenja na posao košta 2,5 milijuna kuna

Zbog gužvi i radova u Zagrebu zaposlenici ne stižu na vrijeme na posao. U pravilu se kašnjenja ne oduzimaju od plaće, nego se odrađuju prekovremenim radnim satima ili slobodnim danima
U svim gradovima s početkom radova na gradskim ulicama nastaju i gužve zbog kojih zaposlenici ponekad masovno kasne na svoja radna mjesta. U Zagrebu, posebno za vrijeme ljetnih radova, zaposlenici imaju već višegodišnje iskustvo raskopanih ulica, gužvi i traženja obilaznih pravaca za što točniji dolazak na posao.
Najgore je uvijek prvih dana nakon što se neke ulice zatvore, pogotovo gradske prometne 'žile kucavice', kada su kašnjenja i najčešća. Zaposlenici su već naučili na to da im poslodavci ne priznaju kašnjenja zbog gužvi, pa su prisiljeni i ranije ustajati.
'Najkritičniji su prvi dani dok traje preispitivanje nove regulacije i dok građani traže alternativne putove kako zbog kašnjenja ne bi imali probleme na radnome mjestu', rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Dodaje kako poslodavci upozoravaju radnike na kašnjenja, ali u pravilu im se ono ne odbija od plaće, nego ga oni ostaju odraditi nakon radnog vremena ili za vrijeme slobodnih dana.
'U tom kontekstu postoji razumijevanje, ali se ipak svako kašnjenja na neki način nadoknađuje', ističe Sever. 'Poslodavac ne smije radnicima umanjivati osnovnu plaću, osim ako se ona ne sastoji od osnovnog dijela i stimulacije. Tada može umanjiti stimulaciju, ali ne smije dirati osnovicu', kazao je Sever.
Najgore prolaze zaposlenici koji imaju točno 'tempiran' početak radnog vremena, kao što su trgovine ili operativni sustavi koji moraju započeti u točno određeno vrijeme kako bi cijela tvrtka mogla u potpunosti funkcionirati.
'Obnavljanje prometne infrastrukture nije sporno, ali potrebno je razviti komunikaciju i suradnju gradskih vlasti i poslodavaca kako bi se razvila veća tolerancija prema kašnjenjima i kvalitetnije isplanirali alternativni prometni pravci', kazao je Mario Švigir, glavni ekonomist u SSSH. Prema njihovim prošlogodišnjim podacima, troškovi kašnjenja na posao za Zagreb razmjerno su veliki. Pod pretpostavkom da svaki peti zaposlenik zakasni na posao, za kašnjenje od pola sata na razini Zagreba nastaje gubitak od minimalno 1,2 milijuna kuna, a za sat vremena 2,5 milijuna kuna.
Ako se produktivnost svakog desetog radnika smanji za 50 posto, mjesečni gubitak na razini Zagreba može iznositi i do minimalno 30 milijuna kuna.
Pojedine tvrtke, pak, nemaju ozbiljnih poteškoća i financijskih gubitaka u sezoni radova na prometnicama. 'Zaposlenicima preporučujemo da na posao krenu ranije ili se usmjere na gradski prijevoz. Također, većina naših zaposlenika već niz godina koristi kolektivni godišnji odmor posljednji tjedan u srpnju i prva dva tjedna u kolovozu', rekla je Djurdja Regio iz Plive. (tportal.hr/Vjesnik/RZ.hr

1. srpnja 2008.
U Drežnici meganalazište s 500 milijuna tona nafte?

Dokumentacija o naftnim istraživanjima na više od sedamdeset lokacija širom Bosne i Hercegovine, koji su se provodili u sklopu dva velika projekta, sugerira da se isplati nastaviti sustavna istraživanja koja bi uključila i bušenja. Na području sjeverne Bosne i Posavine istražni radovi uključivali su i bušenja, a na području Hercegovine analize se uglavnom svode na zaključke o geomorfološkom sastavu tla i vanjskim pokazateljima.
Studije američkih i engleskih stručnjaka upućuju na to da se na području sjeverne Bosne u utobi zemlje skriva 50 milijuna tona nafte, a u Hercegovini 500 milijuna tona toga energenta, čija cijena stalno raste.
Procjene govore kako je potencijalno najveće, tzv. meganalazište, smješteno u Drežnici, gdje postoje rasjedi Zemljine kore i gdje bi se na razmjerno maloj dubini, od četiri-pet kilometara, mogla pronaći najtraženija tekućina današnjice. Upravo za to područje federalna je Vlada donijela rješenje kojim je, uz ostalo, odobren nastavak geoloških istraživanja. Pretpostavlja se da se u Hercegovini u utrobi Zemlje skriva 500 milijuna tona komercijalno iskoristivog energenta. (Bljesak.info)

1. srpnja 2008.
Papa i Bartolomej I. zajedno slavili svetkovinu rimskih zaštitnika

Papa Benedikt XVI. je na svetkovinu svetih Petra i Pavla, zaštitnika grada Rima, u nazočnosti ekumenskoga carigradskog patrijarha Bartolomeja I. u bazilici svetoga Petra slavio misu u spomen rođenja Apostola naroda, a po već ustaljenoj tradiciji podijelio je palij nadbiskupima metropolitima, imenovanima tijekom prošle godine.
Benedikt XVI. i Bartolomej I. ponovno su dakle bili zajedno u bazilici svetoga Petra na slavlju svetih rimskih zaštitnika, nakon subotnjega susreta u Vatikanu i u subotu svečanoga otvaranja Pavlove godine u bazilici svetoga Pavla izvan Zidina. U znaku ekumenskoga duha koji otvara nadu potpunome jedinstvu kršćana, Papa je u atriju vatikanske bazilike prije početka mise primio ekumenskoga patrijarha s njegovom pratnjom te predstavnike drugih konfesija i crkvenih zajednica. Njemu upućujem svoj srdačan pozdrav, dok izražavam radost poradi još jedne "sretne prigode" da s njim izmijenim poljubac mira, zajedno se nadajući bliženju dana "uspostavljanja jedinstva" među nama - istaknuo je Benedikt XVI.
Upravo smo došli s Vama, Svetosti, izmijeniti "poljubac mira" - odgovorio je patrijarh Bartolomej I. u kratkoj homiliji prije Papine, ističući u toj gesti "žarku želju u Kristu i ljubav, to su stvari - kako je rekao - koje nas, jedne i druge, izbliza dotiču. Uostalom - dodao je - teološki dijalog između naših Crkvi, u vjeri, istini i ljubavi, zahvaljujući Božjoj pomoći, ide naprijed, unatoč znatnim teškoćama i poznatim problematikama. Uistinu želim, a puno se molimo da teškoće budu nadvladane i da, što je moguće prije, problema bude još manje kako bi se, na slavu Božju, ostvario cilj konačne želje. Veoma dobro znamo da je to i Vaša želja, isto kao što smo sigurni da vaša svetost radeći osobno i zajedno s vašim uglednim suradnicima neće ništa propustiti na savršenom poravnanju puta za pozitivan svršetak, ako Bog da, dijaloških napora - rekao je patrijarh, obećavši posebne molitve za Papu tijekom svetoga hodočašća koje je Crkva u Carigradu programirala za Pavlovu godinu.
"Otvorena srca" Benedikt XVI. slušao je "ljubljenoga brata u Gospodinu", pozvavši u svojoj homiliji na razmišljanje o velikim apostolima Petru i Pavlu, njihovome mučeništvu, ističući kako "krv mučenika" ne vapi za osvetom nego pomirenjem, a predstavlja se "kao snaga ljubavi koja pobjeđuje mržnju i nasilje". Govoreći pak o životu svetih Petra i Pavla, Papa je istaknuo njihov dolazak u grad Rim: Pavlov da donese evanđelje i ustanovi univerzalnu katoličku Crkvu u Rimu, "mjesto susreta jedine vjere", vidljive čitavome svijetu, a Petrov da stvori jedinstvo Crkve svih naroda, jer se Crkva - kako je rekao - nikada ne poistovjećuje samo s jednim narodom, jednom kulturom ili državom, nego "da uvijek bude Crkva svih". Crkva ujedinjuje čovještvo - istaknuo je Benedikt XVI. - unatoč svim granicama, a usred podjela ovoga svijeta uprisutnjuje Božji mir i pomirbenu snagu njegove ljubavi. Zahvaljujući posvuda jednakoj tehnici, svjetskoj informacijskoj mreži kao i povezanosti zajedničkih interesa u svijetu danas postoje novi oblici jedinstva, a oni su često povod novim sukobima ili razbuktavanju starih. U tome izvanjskome jedinstvu, zasnovanom na materijalnim stvarima, još nam je potrebnije nutarnje jedinstvo, koje proizlazi iz Božjeg mira - jedinstvo svih onih koji su po Isusu Kristu postali braća i sestre. Upravo je ono stalna zadaća svetoga Petra i posebni zadatak povjeren Crkvi u Rimu - rekao je Papa.
Jedinstvo se očitovalo u tradicionalnom obredu palija, koji je Sveti Otac stavio četrdeset i jednom novom metropoliti, među kojima je bio i metropolit Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup, a dvojici će biti predan u njihovim metropolitanskim sjedištima. Palij je - podsjetio je Benedikt XVI. - znak naše ljubavi prema Kristu Pastiru, te naše ljubavi s Njim prema svima koji traže, koji postavljaju upite, prema poniznima, jednostavnima i velikima", ali je također i znak biskupske "kolegijalnosti". Nitko nije pastir za sebe. Nasljednici smo apostola jedino zahvaljujući zajedništvu zbora, u kojemu se nastavlja apostolsko zajedništvo. Zajedništvo pastira, to jest "mi", pripada pastirima, jer samo je jedno stado, jedna Kristova Crkva. U konačnici to "biti sa", latinski "cum" upućuje na zajedništvo s Petrom i njegovim nasljednikom kao jamcem jedinstva - zaključio je Benedikt XVI. (kta/rv)

 

1. srpnja 2008.
NICHOLAS SARKOZY
Ucjena se nastavlja?: Ako se ne želi Lisabon, imat ćemo Europu 27-orice bez Hrvatske

Nekoliko sati prije no što će Francuska na šest mjeseci preuzeti predsjedanje Europskom unijom, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u ponedjeljak navečer ponovio je svoje kritike načina na koji se vodi Europa.
"Europa zabrinjava svoje građane. Bilo je grešaka u načinu na koji se sklapala Europa. Moramo promijeniti način na koji se ona radi", rekao je Sarkozy u jednosatnom razgovoru koji je francuska televizija izravno prenosila u ponedjeljak navečer.
Sarkozy je, među ostalim, kritizirao stručnjake Europske komisije za ribarstvo, politiku EU-a glede poreza na dodanu vrijednost, odbijanje Središnje europske banke da snizi kamatne stope i politiku povjerenika EU-a za trgovinu Petera Mandelsona u pregovorima o trgovini.
Glede širenja Unije Sarkozy je rekao da se protivi primanju novih članica, uključujući i Hrvatsku, ako Lisabonski ugovor ne ratificira svih 27 članica. "Neće biti širenja Europe ako ne možemo reformirati institucije", rekao je. "Želim Europi dati zdrav šok", izjavio je francuski predsjednik, navodi agencija DPA.
"Vjerujem da je interes Europe širenje na Balkan. No ne može se širenjem rušiti Europu. Ako se ne želi Lisabon imat ćemo sporazum iz Nice, Europa 27-orice bez Hrvatske", rekao je Sarkozy, izvijestila je agencija ANSA.
"Irsko 'ne' našu je zadaću učinilo složenijom, sada je prioritet ograničiti problem na Irsku dok ostali moraju nastaviti s ratifikacijom, pri tome mislim na češke prijatelje", rekao je francuski predsjednik u izravno prenošenoj televizijskoj emisiji.
Francuski je predsjednik obećao "štititi" građane Europske unije tijekom polugodišnjeg francuskog predsjedanja kako bi EU učinio relevantnijim u svakodnevnom životu no, kako primjećuje agencija Reuters, nije ponudio mnogo novih mjera.
"Europa zabrinjava ljude i, što je još gore, ja mislim, naši građani se pomalo pitaju nije li nacionalna razina bolje opremljena od europske da ih štiti", rekao je Sarkozy, navodi Reuters.
Agencija DPA ocijenila je da su Sarkozyjeve izjave često podsjećale na predizborne istupe te primjećuje da se francuski predsjednik, umjesto da popusti u nekim svojim stajalištima kako bi dobio prijatelje za, kako ga i sam ocjenjuje, složeni mandat, odlučio braniti vlastite politike pred Francuzima potvrdivši sumnje nekih francuskih medija da će francusko predsjedanje biti "solo točka".
Sarkozy je rekao da će, od svih ključnih tema s kojima će se suočiti u idućih šest mjeseci, pitanje zaštite okoliša biti najsloženije. On je rekao da je njegov cilj smanjiti emisiju stakleničkih plinova u Europi za 20 posto a povećati korištenje obnovljivih izvora energije za 20 posto do 2020.
Sarkozy je također rekao da želi uvesti poseban porez na proizvode zagađivača kako europske tvrtke koje ulažu u čišću proizvodnju ne bi bile u nepovoljnijem položaju.
"Planet pleše na rubu vulkana. Moramo odmah djelovati", izjavio je Sarkozy.
Glede europske politike spram ribarstva Sarkozy je rekao da "nije protiv kvota ali je protiv pogrešnih analiza" Europske komisije u vezi s ugroženim vrstama.
Sarkozy je rekao da će tijekom svog mandata raditi na tome da Unija prihvati načelo "da nam se dopusti smanjivati naš PDV".
Francuski je predsjednik ocijenio da protuinflacijska politika Središnje europske banke (ECB) sprječava europske tvrtke da ulažu i šire se. "ECB mora postavljati i pitanje gospodarskog rasta a ne samo inflacije", rekao je Sarkozy.

jakov-beljo-radic.jpg

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr