Menu
RSS
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

Intervju, dr. sc. fra Jure Šarčević - Dobri plodovi ovise o otvaranju naših srdaca i samostana

  • Napisao/la Matej

Razgovor s dr. fra Jurom Šarčevićem, predsjednikom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Jure Šarčević rodom je iz Rame.

 

Godina posvećenoga života iznjedrit će dobre plodove u svima nama ako, po Papinoj želji, otvorimo svoje srce, svoj samostan, svoj dom, crkvu, osobama koje su izgubile nadu, mladima kojima je oduzeta budućnost, bolesnicima i starcima, napuštenima, onima koji traže smisao života, koji traže Boga… Prema posljednjim statistikama iz 2014. imali smo u Hrvatskoj 1037 redovnika i 3269 redovnica, sveukupno 4306. U usporedbi sa stanjem od prije 10 godina, samo su tri redovnika manje, a manje je 297 redovnica. Prema statistici od prije nekoliko godina, gotovo je 2500 zaposlenih redovnica u vrtićima, bolnicama, vjeronauku u školi, Caritasu i mnogim drugim crkvenim i društvenim službama.

-

Proglašujući prvu Godinu posvećenoga života, papa Franjo je izrazio želju da redovništvo »probudi svijet«. Taj izniman cjelogodišnji pogled na redovnice i redovnike diljem svijeta traje od 30. studenoga 2014. do blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu 2. veljače 2016. koji se slavi kao Dan posvećenoga života. Ovogodišnja je Svijećnica prilika da novoizabrani predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, kapucinski provincijal dr. fra Jure Šarčević progovori o životu hrvatskih redovnica i redovnika u današnjoj hrvatskoj crkvenoj i društvenoj stvarnosti.

 

Kakvim biste ocijenili stanje redovništva u Hrvatskoj?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Stanje redovništva u našoj je zemlji dosta dobro. Kriza zvanja nije toliko zahvatila naše redovništvo kao u nekim zapadnim i nama susjednim zemljama. No to ne vrijedi jednako za sve zajednice. Osim relativno visoke životne dobi, što je više-manje stvarnost svih naših zajednica, neke ipak osjećaju velik nedostatak novih zvanja, dok druge, unatoč različitim otežavajućim okolnostima, ipak imaju lijep broj novih zvanja, i to gotovo stalno. Osim toga, naš narod cijeni redovnice i redovnike i njihov rad, što možda nije slučaj u mnogim drugim zemljama, posebice u sjeverozapadnoj Europi.

 

Što se konkretnih brojki tiče, prema posljednjim statistikama iz 2014. imali smo 1037 redovnika i 3269 redovnica, sveukupno 4306. U usporedbi sa stanjem od prije 10 godina, samo su tri redovnika manje, a manje je 297 redovnica. Prema statistici od prije nekoliko godina, gotovo je 2500 zaposlenih redovnica u vrtićima, bolnicama, vjeronauku u školi, Caritasu i mnogim drugim crkvenim i društvenim službama.

 

Kako to da iako u Hrvatskoj ima triput više redovnica od redovnika, ženske redovničke zajednice danas imaju osjetno manje novih zvanja od muških redovničkih grana?

 

DR. O. ŠARČEVIĆ: Priznajem da ni sam ne znam točno zašto je to tako, no čini mi se da je odgovor barem djelomice u sljedećoj činjenici. Kad redovnicima pribrojimo dijecezanske svećenike, dobijemo broj otprilike jednak broju redovnica, što je na neki način i prirodno. Ženske redovničke zajednice su, u skladu sa svojim karizmama, često orijentirane na socijalne, humanitarne ili školske poslove. Danas te poslove uglavnom preuzima država, zbog čega zajednice tragaju za novim područjima djelatnosti i novim načinima ostvarenja svojega poslanja. Otvaraju se nova polja djelatnosti, pojavljuju se različiti oblici siromaštva i iskorištavanja slabijih, novi izazovi na koje valja pronaći odgovor. Opstanak određene redovničke zajednice ovisi ne samo o Božjem planu sa svakom od njih, nego, rekao bih, još i više o njihovoj otvorenosti i suradnji s Duhom Božjim i spremnosti da prihvate nove izazove i nađu na njih prikladne odgovore.

 

Činjenica je da uglavnom svi redovnici završe fakultet. Koliko se redovnicama danas omogućuje fakultetsko obrazovanje?

 

DR. O. ŠARČEVIĆ: Da, tako je stvarno bilo, svi su redovnici završavali fakultet, osim braće nesvećenika ili braće laika, kako se još uvijek zovu. Oni nisu završavali fakultet jer nisu propovijedali, nisu držali predavanja. Njima se danas, kao i redovnicama, omogućuje bolja redovnička i profesionalna formacija. Sada mnoge zajednice omogućuju visoko obrazovanje svojim sposobnijim sestrama jer su svjesne da je ulaganje u obrazovanje, odgoj i cjelokupnu izgradnju daleko najvažnije ulaganje. Jedan je španjolski redovnik, kapucin Lazzaro Iriarte, rekao da »o izgradnji ovisi budućnost reda ili družbe«. S druge strane, danas su i veće potrebe za fakultetskim obrazovanjem. No ono samo po sebi nije dovoljno bez konkretnoga životnoga svjedočanstva, jer, prema riječima bl. Pavla VI., »suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje ili, ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci«. Fakultetsko obrazovanje sestrama se omogućuje i zato što treba mlađim naraštajima prenositi duh i nauk vlastite izvorne karizme, držati duhovne vježbe, seminare, a sve su to ranije radili redovnici ili pak biskupijski svećenici.

 

Prihvaćaju li stariji redovnici i redovnice mlade u samostanu ili su im draži samostanska tišina i mir?

 

DR. O. ŠARČEVIĆ: Jedna od poteškoća među redovnicama i redovnicima nekad je bio i odnos među generacijama u redovničkim zajednicama. To je danas, koliko imam uvida u stanje redovništva u nas, uglavnom prevladano. Iako se današnja mladež jako razlikuje od nekadašnje, odnosno od današnjih starijih redovnika, osjeća se veće uzajamno prihvaćanje. Uza sve različitosti koje mladi donose sa sobom, i njima su mir i tišina dragi. Dodatni je razlog manji broj mladih koji ulaze u samostane, a potrebe su sve veće. K tomu valja svakako istaknuti potrebu svjedočanstva zajedništva koje su redovnici prvi dužni pružati Crkvi i svijetu. Papa Franjo posvećene osobe naziva »prekaljenim stručnjacima« zajedništva.

 

Zašto bi se danas djevojka ili mladić odlučili za život u samostanu kada vjeru itekako sadržajno mogu živjeti kao laici u izvanjskom svijetu? Što ih može privući?

DR. O. ŠARČEVIĆ: U srži odluke djevojke ili mladića da živi u samostanu kao redovnica ili redovnik ili kao laik u svijetu stoji poziv, Božji poziv. Jasan, osoban poziv svakom pojedincu, jer Bog se uvijek obraća osobi, poimence. S njom uspostavlja partnerski odnos s jasnim pravilima kakav on treba biti. Ljudi pred Bogom nikada nisu masa, bezlična masa, nego osobe s imenom i prezimenom, svaka sa svojom poviješću u koju se želi uključiti Bog. I to je odlučujuće. I jedni i drugi, i oni u samostanu, kao i oni u izvanjskom svijetu mogu, rekao bih, moraju živjeti sadržajno, autentično svoju vjeru, inače ne će biti to što jesu. Ovdje nije riječ o alternativi: ili u samostanu ili u svijetu, nego i u samostanu i u svijetu. Svatko ondje gdje ga Bog zove. A što ih može privući u samostan? To je opet pojedinačno. Nekoga privuče neka mala, beznačajna stvar ili osoba, nekoga opet neko iskustvo ili događaj, pozitivan ili negativan. Oduševljenje, radost i zajedništvo stvari su koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Nešto od te radosti i zajedništva mogli smo doživjeti i na početku ove Godine posvećenoga života kada se pripremala redovnička himna »Hvala redovnika« i sva događanja oko nje.

 

U svakom slučaju presudno je prepoznati Božji zov, Božju inicijativu, i pod vodstvom svjetla Duha Svetoga odgovoriti na nju.

 

Zašto je u suvremenom svijetu popularnije poći u strogi klauzurni samostan nego raditi i djelovati u konkretnom apostolatu među vjernicima laicima i svim ljudima?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Ako je to tako, a čini se da jest, onda je to jako dobro. Onda se čini da svijet cijeni strogi klauzurni način života kao autentičan oblik nasljedovanja Krista. Zahvaljujući upravo primjeru tih klauzurnih sestara, taj oblik života nastavlja bilježiti brojna zvanja, privučena radikalnošću »zaručničke« egzistencije potpuno posvećene Bogu u kontemplaciji i čistoj ljubavi koja vrijedi više od svakoga djela. Klauzurne zajednice, postavljene kao grad na gori i svjetiljke na svijećnjaku, na vidljiv način prikazuju cilj prema kojemu hodi cijela crkvena zajednica. Na taj se način one žrtvuju s Isusom i pridonose spasenju svijeta. Njihov prinos, osim vida žrtve i ispaštanja, poprima i vid zahvaljivanja Otcu, sudjelovanjem u zahvaljivanju ljubljenomu Sinu.

 

Koje su ljepote, a koje teškoće života u samostanu?

DR. O. ŠARČEVIĆ: U svakom samostanu, kao i u svakoj drugoj zajednici, ima lijepih i manje lijepih stvari, ovisno o više čimbenika, ali i o broju članova u njoj. Ako ih je malo, nije dobro, a ako ih je puno, opet nije dobro. Teško je reći koji je broj članova u jednoj zajednici idealan. Na svaki način, ako su braća i sestre jedni drugima dar i tako se doživljavaju, a ne konkurencija i zaprjeka, ako se međusobno prihvaćaju, bez obzira na sve karakterne, dobne i druge razlike, onda je njihov život uistinu lijep, a svjedočanstvo upečatljivo. Onda njihovo zajedništvo postaje privlačno svima s kojima dolaze u dodir. S druge strane, u samostanu ima poteškoća, pa i križeva. I redovnice/redovnici su samo ljudi koji doživljavaju teškoće, noći duha, razočaranja, bolesti, opadanja snaga zbog starenja, pomanjkanje novih zvanja.

 

 

Jedno od glavnih očekivanja u Godini posvećenoga života jest to da »duhovnost zajedništva«, na što je pozivao Ivan Pavao II., postane stvarnost, a da su redovnici prvi koji će postati svjesni »velikoga izazova koji je pred nama« u ovom novom tisućljeću. Taj izazov je da Crkva postane »domom i školom zajedništva«. »Uvjeren sam«, kaže papa Franjo, »da ćete u ovoj Godini ozbiljno raditi na tome da ideal bratstva koji su težili postići utemeljitelji i utemeljiteljice raste na raznim razinama, kao u koncentričnim krugovima.«

 

Je li redovništvo dovoljno prisutno u društvu? Koliko je crkvenoj i široj javnosti poznato što sve redovnici rade, čime se sve bave?

Ne mogu sasvim precizno reći koliko je redovništvo prisutno u društvu. Valjalo bi stoga prikupiti više informacija i stvarno vidjeti na kojim su područjima redovnici prisutni i koliko doprinose boljitku našega društva. Iz onoga što je rečeno na početku našega razgovora vidljivo je da je više od polovice sveukupnoga redovništva u Hrvatskoj angažirano u društvenim djelatnostima kao što su dječji vrtići, bolnice, škole, Caritas i slično. Prema mojem sudu naše bi redovništvo trebalo biti puno više prisutno u sredstvima društvenoga i crkvenoga priopćavanja. To je područje o kojemu uvelike ovisi i slika redovništva i slika Crkve u društvu kao cjelini. Bez želje da ikoga kritiziram, često smo svjedoci da se u medijima, posebno nekima, prenose netočne ili u najmanju ruku površne informacije o redovništvu i Crkvi općenito. Zbog toga, uvjeren sam, treba na tom području učiniti puno više od onoga što se dosad činilo. U tom smislu naša Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica u najskorije će vrijeme poduzeti neke konkretne korake kako bi doskočila toj praznini. Kao znak zahvale želim spomenuti prerano umrloga fra Mirka Mataušića, koji je kao revni pregalac pokazivao kako bi valjalo u medijima raditi danas.

 

U crkvenoj i široj javnosti nije dovoljno poznato što sve redovnici rade. Javnosti je uglavnom poznat javni rad redovnika i redovnica na župama, u vrtićima, školama… No s druge strane mnogo toga iz njihova djelovanja ostaje nepoznato. Dio krivice je i na nama redovnicima koji se, da tako kažem, ne znamo »reklamirati«. No valja znati da ima redovnika koji, u skladu sa svojom karizmom, svjesno žele živjeti u samozataji, odricanju, daleko od očiju javnosti. Njihov život je vidljiv i poznat Bogu i to im je bitno.

 

Često u javnosti slušamo komentare o bogatoj Crkvi. Koliko su redovničke zajednice danas bogate? Ima li siromašnih? Kako redovnici i redovnice raspolažu svojom imovinom?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Bogata Crkva teza je koja se, kako kažete, često u javnosti može čuti. Koliko je ona istinita, valjalo bi stvarno ustanoviti. Najčešće je riječ o senzacionalističkim napisima, bez stvarnoga poznavanja stvari. No, još prije toga, valjalo bi znati što pod pojmom Crkva misle oni koji to govore. Misli li se tu samo na hijerarhiju, kler, ili na sav narod Božji.

 

Koliko su redovničke zajednice bogate, ne znam. Mislim da takvih u Hrvatskoj nema. Koliko je meni poznato, više-manje sve redovničke zajednice žive skromno i na taj način dijele sudbinu vlastitoga naroda. Istine radi, valja kazati da su redovničke zajednice, kada je riječ o životnom standardu, na nešto višoj razini od one najnižega, pa i srednjega sloja društva, te da su u stanovitoj prednosti, jer sve što imaju zajedničko je. A kad su dobra i sve stvari zajedničke, onda svi imaju, premda se nema puno. Većina redovničkih zajednica ima dovoljno sredstava za normalan život i za uzdržavanja svojih članova. Ali kad je riječ o nekim većim pothvatima, obnovi ili gradnji novih objekata, nijedna zajednica ne može bez pomoći sa strane. Glede raspolaganja sredstvima i imovinom, koliko je meni poznato, sve zajednice to čine prilično transparentno, u skladu s vlastitim propisima i načelima bratske ekonomije, odnosno smjernicama Kongregacije za ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskoga života.

 

Od novca koji država na godišnjoj razini daje Katoličkoj Crkvi, koliki iznos dobivaju redovnice i redovnici i koliko je nacionalizirane imovine država vratila redovničkim zajednicama u Hrvatskoj?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Od svote novca koju država prema ugovoru daje Katoličkoj Crkvi redovnice i redovnici dobivaju samo simboličan iznos. Konkretno, po redovnici/redovniku dobivaju oko 700 kuna na godinu.

 

Povrat imovine ide jako sporo. Gotovo da nema zajednice koja nema potraživanja za svojom imovinom - često su to vrijedno zemljište ili objekti. Danas su te nekretnine uglavnom vrlo opterećene svakojakim potraživanjima od više strana, mnogim zapisima u zemljišnim knjigama te sudskim procesima. Država bi u tom pogledu trebala više poštivati privatno vlasništvo i naći adekvatne načine da se obešteti oduzeto privatno vlasništvo.

 

Može li jedna redovnička zajednica živjeti od novca koji dobije od države?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Kako je već rečeno, redovnica/redovnik na godinu dobiva oko 700 kuna. Koliko je dana u godini moguće živjeti sa 700 kuna? Malo sarkazma. Ako jedna osoba može živjeti sa 700 kuna godišnje, onda i jedna redovnička zajednica može živjeti od novca koji dobije od države. U svakom slučaju hvala vam na ovom pitanju, koje nam daje mogućnost da se pobije potpuno pogrešna slika, odnosno teza da država obilato plaća Crkvu, odnosno redovnice i redovnike.

 

Papa Franjo je odlučio da 2015. bude u znaku redovništva, da redovništvo bude posebno ogledalo svemu svijetu. Kako postići da to ne bude samo godina u kojoj će biti nešto više molitve i promotivnih aktivnosti, već da ta godina iznjedri dobre plodove u dušama mnogih posvećenih ljudi i onih koji ih okružuju?

DR. O. ŠARČEVIĆ: Redovnici su uistinu zahvalni papi Franji što je ovu godinu proglasio Godinom posvećenoga života. Na taj je način htio skrenuti pozornost svih na značenje i ulogu redovništva u Crkvi i u svijetu. Očita je Papina želja da redovnici pokrenu obnovu Crkve, on kaže da »probude svijet«, da »iziđu iz sebe«, da »budu Crkva koja izlazi«, kao nekoć u vrijeme sv. Franje i sv. Dominika, ili kao u vrijeme poslije Tridentskoga sabora.

 

A da sve ne bi ostalo samo na manifestativno-slavljeničkoj razini, nužno je da obnove svoj osobni susret s Isusom Kristom i kroz molitvu, da ražare plamen vlastite karizme vodeći računa o potrebama najugroženijih kategorija ljudi, da ponovno otkriju ljepotu posvećenoga života i budu spremni poći onamo kamo nitko drugi ne će, jer će samo tako moći biti radosni proroci i navjestitelji neprolazne novosti i okrjepljujuće radosti evanđelja. »Redovnici«, kaže papa Franjo, »slijede Gospodina na poseban, proročki način« i tako svjedoče kako je Isus živio na ovoj zemlji.

 

Uz ono što je već rečeno, ova će godina iznjedriti dobre plodove u svima nama ako, po Papinoj želji, otvorimo svoje srce, svoj samostan, svoj dom, crkvu, osobama koje su izgubile nadu, mladima kojima je oduzeta budućnost, bolesnicima i starcima, napuštenima, onima koji traže smisao života, koji traže Boga…

 

Što hrvatskom redovništvu znači Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica? Što konkretno radite u toj instituciji?

 

DR. O. ŠARČEVIĆ: Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica je pravna osoba u Katoličkoj Crkvi u kojoj su udruženi viši redovnički poglavari i poglavarice radi zajedničkoga i potpunijega postizanja svrha pojedinih redovničkih ustanova, razmjene mišljenja o zajedničkim poslovima, kao i zajedničke suradnje s Hrvatskom biskupskom konferencijom i pojedinim biskupima. Svaka pojedina redovnička zajednica nositelj je vlastite karizme, a Konferencija je, kao krovna organizacija, tu da pomogne u ostvarenju zajedničkih ciljeva i zadaća koje je Statut Konferencije predvidio. Konferencija nije nikako iznad redovničke zajednice, niti joj može nametnuti nešto što nije u skladu s njezinom duhovnošću ili karizmom. Konferencija je tu da pomogne svakoj zajednici da što bolje ostvari svoje poslanje.

 

Njezina je zadaća, među ostalim, promicati posvećeni život u Crkvi i društvu, promicati zajedništvo redovničkih ustanova uz poštivanje vlastitosti svake karizme, zatim promicati zajedničke i apostolske djelatnosti na dobrobit Crkve, voditi brigu za odgoj i izobrazbu redovnika i redovnica, surađivati sa sličnim konferencijama susjednih zemalja, održavati kontakte s Kongregacijom za posvećeni život, aktivno surađivati s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Svoje ciljeve i zadaće Konferencija konkretno ostvaruje kroz svojih šest povjerenstava koja djeluju na različitim područjima života Crkve i društva. Konkretno, u ovoj Godini posvećenoga života najviše smo zauzeti oko ostvarenja ciljeva i očekivanja koja je odredio papa Franjo u svom apostolskom pismu od 21. studenoga 2014.

 

U javnosti je uz otvorenje Godine posvećenoga života iznimno odjeknula vijest o osnivanju Redovničkoga band aida te o snimljenoj redovničkoj himni »Hvala redovnika«. Hoće li to ostati jedinstven, ali izniman iskorak ili će postati praksa da hrvatsko redovništvo traži i pronalazi putove približavanja prema crkvenoj i sveopćoj javnosti?

 

DR. O. ŠARČEVIĆ: U prigodi Godine posvećenoga života naša je Konferencija, na inicijativu i uz svestranu pomoć naših prijatelja, pokrenula jedan multimedijalni projekt. Osnovala je crkveni zbor, Redovnički band aid, u kojemu je sudjelovalo više od stotinu redovnica i redovnika, i snimila redovničku himnu »Hvala redovnika«, koja je u kratkom vremenu imala izniman odjek u našoj javnosti. Multimedijalni projekt sastoji se od više sadržaja objavljenih na CD i DVD-u. Na CD-u su pjesma, matrica i audio reportaža o stvaranju projekta, a na DVD-u su videospot, video reportaža o stvaranju projekta, fotogalerije i notni zapisi. U izvedbi svih tih sadržaja sudjelovali su brojni autori i suradnici. Svima njima od srca hvala. Zbor je već imao nekoliko zapaženih nastupa. Sudjelovat će i na svim važnijim događanjima tijekom ove Godine posvećenoga života, a vjerujemo i dalje. Trenutačno se radi na prevođenju redovničke himne na nekoliko stranih jezika sa željom da naša himna dobije i svoj međunarodni odjek. U Konferenciji planiramo i neke druge sadržaje s Redovničkim band aidom, ali i više drugih programa posvećenih promociji redovničkoga života.

 

--

Razgovarala: Tanja Baran

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

gradac-ljubunci.jpg

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr