Menu
RSS
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

Neistraženi Uzdol (drugi dio)

Autor: mr.sc. Željko Marić

Aleja stećaka na Vrdolu

Vidljivi tragovi srednjovjekovne prošlosti nalaze se na nekoliko lokacija. U naselju Ljubunci na lokalitetu Vrdol nalazimo nekropolu s 13 stećaka: 10 sanduka, 2 sljemenjaka i 1 križ. Profesorica Nada Miletić spominje da je na lokalitetu Vrdol ili Mašeti oko 50 stećaka u obliku ploče, sanduka i sarkofaga, orijentirani su zapad – istok i ukrašeni motivom bordure i ruke, a potječu iz kasnoga srednjeg vijeka. Iako su dosadašnji istražitelji ovoga lokaliteta govorili kako ih ima oko pedesetak, i to svih oblika, nakon probijanja nove ceste vlč. Pero Brajko nabrojao je 34 stećka iznad kapelice i 24 iznad puta. U naselju Ljubunci postoji i druga lokacija stećaka; nju je istraživao arheolog Bešlagić kod mlina i obližnjega rimokatoličkog groblja u Rici.

Druga važna i dosad nedovoljno istražena lokacija stećaka jest Poputanjača, između Škarica i Banjalučice. Ova nekropola broji više od 20 stećaka u obliku sljemenjaka i sanduka. Iako je ovaj lokalitet registriran, nikada nije ozbiljno i sustavno istražen. U blizini Poputnjače nalazi se i poznato vrelo Didovača, što upućuje na terminologiju bosanskih krstjana. Nekropola Poputanjača vrlo je zapuštena, stećci su zarasli u mahovinu, a lokalitet je posve pošumljen. Ovi stećci imponiraju svojom veličinom i oblikom; nigdje u Rami nema tako golemih i teških stećaka. Osim stećaka na Krančkome polju i na lokalitetu Smrike u Donjoj Vasti te u Čelicama, zanimljivi su stećci u starome groblju Višanja ispod naselja Križa. Riječ je o nekoliko stećaka za koje se nije ni znalo, a cijeli lokalitet poznat je kao njemačko groblje.

Na vrh dola, koji se prostire od današnjih kuća roda Brajko, ispod naselja Tadići, prema Rici, nalaze se otkopani temelji sakralnoga zdanja. Starina lokaciju naziva i Crkvina/e, a zbog položaja na kraju dola mnogi je imenuju kao Vrdol. Profesor Paškvalin misli da je riječ o temeljima, ostatcima srednjovjekovne crkvice. Obrisi građevine imaju dimenzije oko 6,50 x 3,50 m s apsidom i orijentacijom istok – zapad.

Malo je naseobina u Rami koje imaju tako pogodan položaj i ugodnu klimu kao što je Banjalučica. Smještena je u dolini ispod Kuta, Šćipa, Ivanaka i Pajića, prije nego što počinje kanjon Volujak. Prirodno je tu sastajalište voda i putova. Tu nastaje i rijeka Volujak od Blazinke, Pajića potoka i Sovčice. U blizini mjesnoga groblja, i s jedne i druge strane rijeke, vidljivi su ostatci kamenoga srušenog most.

O ovome vrijednom spomeniku mnoštvo je izrečenih tvrdnjâ i legendâ. Profesor Rajko Glibo tvrdi da je most bio visoke nulte kategorije i formalno zaštićena baština. Most je urušen u povodnju; ostali su samo dijelovi nosivoga stupa s lijeve i desne strane obale te nekoliko metalnih klinova u samome toku rijeke. Ostatci srušenoga mosta ugrađeni su u obiteljske kuće u Studeničici, Homatlijama, Banjalučici i Pajićima. Da je postojao kameni most koji je zbog velike količine vode i konfiguracije terena morao biti duži od deset metara, svjedoči i hrvatski pjesnik i svećenik Mihovil Pavlinović svojim ulomkom iz putopisa s naslovom „Po Bosni“. Putopis je tiskan u zadarskome listu za književnost i umjetnost „Iskra“, 10. svibnja 1891.

Nakon tri dobra sata našeg putovanja stigosmo na Dernečišće, lipu rudinu na vrh planine, na koju okolni ršćani i Turci dohode na staru Petrovu da uz misi trguju. S Dernečišća pada se u jezera rudine Vratne Gore, prema sjeveru, niz koju se valjaju bukove panjine, da kažu ostanke stećih šuma: grmetak se zametnuo da namami kozjače i sjenokos se pripeo kršan do najnižih dolina do skrajnih visočica. Bura okrenula duhati, ali mekana i tiha, ko što je meka zemlja po Bosni, i ko što su tihe šumice i hrastići, pa se oblaci nagnali na primorje. Da se tamo mavadnoga kola uz razdraženu buru, po lamenu i po moru poigraju.

Kroz te pustoši i neke vratolome naiđosmo na hercegovačke naseobine, gdje nađoše prostora za krčenje i kućarenje, da se hrane i obitel izvadaju. Sad naše padanje u novu dumaču put podneva traje bez prestanka, dok nakon debela sata ne sespadosomo u Banjalučicu. Tu srtajući kroz šikarje i močvar naiđosmo na Prosjek, kroz koji pod Omaklije protiče sama Banjalučica, a nas red bi preko vode, primiti se zapadne strane i penjati se opet put Uzdola. Na brvnu preko vode namjeri mi se gušćarica, da gledajući u nju nezametnem mi se svijet i ne propanem u vodu. Taj trudni put olakša mi kirdžija, pjevajući mi narodne pjesme, uz pogodbu, da za svaku dvanesticu pribranih primi platu. Nut moje radosti! Nego gdje je radost tu je i žalost.

Kad na kamenoj ćupriji, zapitam mog pjevača, da mi u pero kaže diklicu, što je tek bio ispjevao, nije bilo moguće da joj stigne početak, pa tako ni jednoj drugoj, i ostao tukuć se šakom u glavu. Malo ozbiljnije nezgoda nas stiže, kad podpazišmo u šumi na njivi sa mobom žetalačkom župnika, kojem smo se spremili na ručak. On nas obodri, kazivajući, da nam nema do njegove kuće po lule duhana. Tumarajući pun sat po brdu, nenaiđosmo na kuću, dok srećom nenaiđesmo na žeteoce, i ti nam kazaše, da je pod brdom kapela. Negledajući puta ni oputine spustismo se niz njive, srajući i upadajući u glibuž do više gljezna. Vas taj umor, i to razpuće, diže jedan sam pogled na Uzdol. Trideset žetalaca natjecalo se kroz pšenicu, a za njima dvadeset vezioca, za veziocima po strnišću do stotine volova zaglušilo mukom i rikom, e bi reko, da će se izbost do strvi.

Ali je sve je to bies i šala na koju hladnokrvno gledaju sa strane čobani, pribirajući uz diple svoje omiljele pjesmice. Sa podneva pomolio svoju visoku glavu Vran nad Duvnom, i osaračio se burnim oblacima, da opominje putnika, da se primiče u zavičaju vedrina i nagle sjeverine. Od iztoka razrovali se u dubini prosjeci nalik Cetinjskim pod Kreševom, da puste oduška Banjalučici, koja hrli k vodi Rami, da brže putuje kroz hridi Trišćanske u Neretvu.

www.rama-prozor.info

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

uzdol-krizni-put_m.jpg

Tko je online?

Imamo 7 gostiju i nema članova online

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr