Menu
RSS
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

Djeca iz Rame na prehrani u Zagrebu i okolici, 1942. i 1943. godine

Autor: mr. Pavao Crnjac

Rama je poznata po seobama i raseljavanju. Misao iz poslovice nam je poznata: „Rama sve naseli, a sebe ne raseli“. U svojoj stoljetnoj povijesti najpoznatija seoba je bila 1687. godine, a seobe u 20. stoljeću su bile brojne: od odlazaka na rad u inozemstvo do seobe prije potopa jezera i najnovijih iseljavanja poslije obrambenog rata. Seoba o kojoj je ovdje riječ ne odnosi  se na odrasle nego na djecu i to na njihov odlazak na prehranu 1942. i 1943. godine. To je predmet istraživanja na koji su me potakli osobni razlozi, nestanak moga ujaka Ive Papak, a zatim arhivska građa u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HDA). U HDA nalazi se Kartoteka djece koja sadrži popis djece iz Rame koja su bila na prehrani, kao i drugi zanimljivi arhivski fondovi. U zborniku „Žrtva znak vremena“objavljen je članak o toj temi, a u pripremi je monografija o toj temi s popisom imena sve djece koja su tada bila u izbjeglištvu na prehrani (Žrtva znak vremena. Zbornik radova petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, Zagreb 2011, str. 452-464).

Uzroci odlaska djece na prehranu u Zagreb jest ratno stanje 1942. i 1943. godine

Raspadom Jugoslavije Rama se našla u sastavu Nezavisne države Hrvatske. Politički ona je činila jedan kotar sa sjedištem u Prozoru i općinama u Prozoru i Šćitu. Kroz Ramu je u tome vremenu prošlo nekoliko različitih vojska. Svaka je od njih iza sebe ostavila ljudske žrtve, pustoš, jad i bijedu.

Prva vojska koja je poslije uspostave NDH 1942. prošla kroz Ramu bila je njemačka vojska. Druga vojska koja došla te iste 1941. godine u listopadu bila je talijanska vojska. Treća vojska koja je došla u svibnju 1942. bili su partizani. Oni su došli iz Zahuma, sa Zvirnjače. Oni će se ponovo vratiti u veljači 1943. godine i u krvavoj bitci poraziti talijansku vojsku.

Četvrta vojska koja dolazi u Ramu bili su četnici. Oni dolaze kao saveznici talijanske vojske koji bi trebalo protjerati partizane iz Ramskog i Duvanjskog kraja. A zapravo cilj im je bio opljačkati hranu i novac, oteti konje i ostalu stoku. Da to postignu prvo su ubijali sve muške: djecu i odrasle. Mjera im je bila talijanska mala puška. Onu koju su bila viša od nje četnici su ih klali ili ubijali, a žene i djevojke su silovali. Među ljudima je najprije bilo neko naivno vjerovanje da im neće ništa učiniti jer su nedužni, a onda je zavladao strah i panika. Koji su na vrijeme uspjeli pobjeći i skloniti se, spasili su se.

Važno je bilo spasiti djecu

U pohodima vojski u te tri prve godine rata 1941., 1942. i 1943., župe su bile bez svećenika osim franjevačkog samostana i župe Šćit. Veliki je zločin što su partizani na Šćitu zapalili crkvu i samostan, uništili neprocjenjivo blago arhiva i knjižnice a uz to još ubili gvardijana fra Julijana Jurkovića i vikara fra Viktora Sliškovića odveli i na nepoznatom mjestu mučke likvidirali. Velik je zločin što su ga četnici izveli tri mjeseca poslije po selima cijele Rame da su ubili preko 1000 nevinih ljudi, popalili kuće i uništili ljetinu. Dolazak za župnika fra Marijana Brkića i gvardijan fra Mladen Lucić narodu je vraćena nada i pouzdanje. Tako je poslije pohoda četnika prva misa bila na Šćitu 15. studenog 1942. Franjevci su sa Šćita obilazili susjedne župe Prozor, Uzdol i Solakovu Kulu i ljudima donosili Božju utjehu.

Stanje u pučanstvu je bilo katastrofalno: zavladala je panika , zatim glad i tifus od kojeg su brojni umrli. Budući da je bilo mnogo siročadi bez roditelj, javila se ideja da se djecu siročad smjesti na sigurno i prehrani one zime 1942. i 1943. godine. Načelnik općine Gornja Rama Jure Žilić i  poslanik u Hrvatskom saboru u Zagreb Nikola Kovačević pokrenuli su akciju da se djecu povede na prehranu u Zagreb. Nikola Kovačević stupio je u kontakt s hrvatskim Caritasom iz Zagreba i sestrama milosrdnicama.

Trebalo je djecu dovesti u sabirne centre, zatim vlakom prevesti do Sarajeva i dalje do Zagreba. U kratkom vremenu jednu grupu djece  skupili su na Šćitu i Prozoru te prevezli do željezničke stanice Rama, koja 30 km udaljena od mjesta. Druga grupa djece su preko Raduše prebjegla  u Bugojno i Donji Vakuf i odatle vlakom otpremljena za Travnik odnosno za Sarajevo i Zagreb. U pratnji djece bila su sestre milosrdnice koje su se brinule za njih dok su bili u grupi. Svako je dijete na sebi imalo malo vrećicu na vratu s imenom i prezimenom. Neka su djeca bila i po tri mjeseca stara, a neka su imala i 15 godina. Neka su djeca odsjela u domu za siročad u Reljevu kod Sarajeva gdje su ostala i do kraja rata. A neka su upućena u Zagreb. Polazak je bio između 6. i 20. studenoga a u Zagrebu su posljednji došli 16.prosinca kad se završavao popis djece u kartoteku. U toj grupi bilo je 523 djece.

Drugi konvoj djece za prehranu iz Rame otišao je polovicom travnja 1943.godine. U toj grupi je bilo 157 djece koja su na sličan način bila smještena u Zagrebu i okolici. Rastanak djece s rodnim zavičajem i roditeljima, koji su ih još imali,  bio teţak i bolan, bilo je mnogo suza. Ali svi su bili ispunjeni iščekivanjem i nadom da će imati što jesti, da će imati odjeću i topao dom. Kad su došli u Zagreb nastupilo je humanitarna kriza. Nitko nije očekivao toliko djece, njih oko 680 koliko ih je došlo u Zagreb.

Istovremeno bilo je 5000 djece iz Stare Gradiške, Kozare i Like koja su se raspodjeljivala po domovima i po obiteljima u Hrvatskom Zagorju, Prigorju, Moslavini i Slavoniji u brizi akcije Dijane Budisavljević. Stoga su neku ramsku djecu smjestili u prihvatni dom Caritasa ispod katedrale, a neku su smjestili u vojne kasarne na Črnomercu. Nadbiskup Alojzije Stepinac je pozvao dekane i župnike iz okolice Zagreba da pozovu obitelj i prihvate djecu iz Rame na prehranu. I tako su kod dobrih obitelji mnogi našli privremeno sklonište i obiteljski smještaj. U oba konvoja  1942. i 1943. bilo je 680 djece. Najviše ih je bilo u dobi između 7 i 12 godina, djece, zatim između 6 godine i jedne godine.

---

Osobno upućujem poziv svima koji imaju fotografije ili pisma o djeci koja su u to vrijeme spašena od gladi i neimaštine da se jave autoru ovog priloga. Isto tako se pozivaju oni koji su još živi da se jave radi upotpunjenja popisa i ostalih podataka vezani za ovo teško vremensko  razdoblje naše Rame!

Adresa: don Pavao Crnjac, 10110 Zagreb, Mošćenička 3, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

bozic_rama.jpg

Tko je online?

Imamo 12 gostiju i nema članova online

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr