Menu
RSS
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

Kultura i vjerski ustroj - 4.dio

Autor: Matej Škarica, dipl.novinar

Bosna kao zemlja razmjerno bogata raznim materijalima i prirodnim sredstvima (rude, šume, vodeni tokovi itd.) ipak je u mnogim vidovima zaostajala za Europom. U doba procvata feudalnog sustava koji se nije, niti se mogao pokazati human prema običnom čovjeku, u Bosni se ipak nailazi na simbiozu puka sa vladarima iz naroda.

Primjeri su toga puštanje da se donekle ukorijeni bogumilstvo koje je siromašni puk gledao sa simpatijama ali koje je donijelo mnoge optužbe i nevolje na vrat banovima i kraljevima. Tu je i  razgranata jednostavna umjetnost kroz pučku gradnju i reljefne ukrase koji se najbolje ogledaju na primjeru stećaka.
Stećci su grobni spomenici osamljeni ili u nekropola-ma (grč. nekros - mrtav + polis - grad. veće i bolje urađeno i ukrašeno groblje) a navode se kod nekih autora kao izrazit primjer gradnje bosanske crkve, s time i  bogumilstva - što nije točno, jer datiraju mnogo prije pojave te hereze,  istodobno se i protive njegovom učenju (protivnom gradnji te time ostavljanju materijalnih spomenika). Oni svjedoče o istančanom, izgrađenom kultu mrtvih i o naročitom štovanju koji se očituje kroz izražaj vjere u zagrobni život, besmrtnost duše i trajnost poslije smrti. Simboli su jako razvijeni, stilizirani mada pomalo primitivni no ima stećaka u kojima susrećemo čitave prikaze života tadašnjeg običnog svijeta pa čak i velikaša kroz; lov, ples ili borbu. Ti su prizori dosta plošno i primitivno predstavljeni no ponegdje vrlo kićeni i dobro opremljeni. Naručioci takvih komada su bogatiji plemići, mjesni glavari, banovi ili sam kralj. Mada pismo nije toliko zastupljeno, na stećcima se mogu vidjeti prikazi koji govore više od ikakvog natpisa (primjer sa pročelja stećka Radivoja Miloradovića iz okolice Stoca - junak sa uzdignutom rukom, luk i strijela te koso raspolovljen grb sa mačem); postoji i natpis: Sie leži dobri Radoe sin voevode Stipana na svoi baštini Batnogah.

Stećak s Radimlje kod Stoca.

Postoje stećci koji govore o bogatom životu na dvoru, trenutcima radosti i životnog obilja, pučkim veseljima praćenih narodnim kolom i plesovima. Na jednom primjeru bočne strane stećka je naime detaljno prikazan utvrđen grad, a pod njim vladar (valjda ban) sa visoko dignutom rukom kao da pozdravlja te sluge i drugi velikaši. kao i razni motivi poput drveća, konja i sl. Nisu rijetki niti prizori svečanih viteških dvoboja i turnira što govori da se i na dvorovima bosanskih velikaša pratila moda sa zapada. Takvi primjeri opovrgavaju navode o asketizmu i mračnjaštvu bosanske vlastele mada je Bosna doista uvijek bila zemlja zatvorena i teško dostupna napretku. Osim prikaza podčinjenosti plemićima, zabave, lova, vojevanja, viđenja zagrobnog života i sl. ., zanimljivo je da nema prikaza svakodnevnog života običnog čovjeka. Nije poznato da li su doista postojale potrebe bilježenja teškog rada na polju ili kmetovskog položaja općenito. Danas, takvih pokušaja zapisa (socijalnog karaktera) na kamenu nema ili jednostavno nisu bili zanimljivi u to doba.


Humačka ploča.

U BiH ovih autohtonih spomenika ima više od dvadeset i pet tisuća, a najviše su rasprostranjeni  na jugu u Hercegovini (Blagaj, Stolac, Mostar itd.) dok na sjeveru prema Savi gotovo da ih nema. U Bosni se tijekom kasnijeg razdoblja srednjeg vijeka usporedo sa verzijama glagoljice razvijalo i domaće pismo - bosančica koje uz neke preinake ima elemente ćiriličnog i glagoljskog, tako da se pojavljuje na pločama vezanima uz crkvene komplekse poput Humačke ploče kod Međugorja, koja datira iz X. - XI. st. To govori o volji da se pokrene barem djelomična pismenost a glavnu ulogu igralo je ipak svećenstvo, točnije popovi (glagoljaši ili oni što su razvili bosančicu) koji su imali osjećaj za narodne potrebe. Dolaskom svećenika franjevaca u Bosnu samo dvadeset godina nakon smrti sv. Franje Asiškog (1182-1226.) baština se koliko toliko počinje čuvati i narod se saživljava s ovim redom jer je isposnički i prosjački. Nalazili su uspješno put do ljudskih srca razumijevanjem sudbe tadašnjeg čovjeka. Tako biva tijekom brze agresije, te tijekom okupacije turske vojne sile, kontinuitetom sve do prošlog stoljeća, donekle i do danas, no mnogo manjeg intenziteta.
Banovi (kao i drugdje u Europi) grade crkve kao potvrdu vjernosti, a grobovi se ukrašuju reljefima koji potvrđuju duhovnost i ponos često pisano jezikom ikavice i sa motivima sličnim onima u Hrvatskoj.  Mnogi počinju sa poznatim: Ase leži. (Ovdje leži.). Tim početkom pokazuje se velika ljubav prema baštini i zemlji na kojoj se živi i umire.

Uređenja i odnosi sa susjednim zemljama

Bosna je od svojih prvih početaka samostalnosti bila okrenuta prema zapadu te voljna sudjelovati u gradnji kršćanskog ozračja i državnosti. Postojale su vanjske frakcije i struje koje su teško prihvaćale imalo jaču bosansku državu, a činjenice govore da su za to postojali uvjeti. No, već se u početcima križarskih ratova Bosnu (istodobno njenu crkvu Bosansku) stavlja na popis sektaški nastrojenih zemalja; iako mnogo jačih hereza nalazimo u Italiji, Francuskoj (katari na jugu), Češkoj ili Njemačkoj. Vrijeme je nesigurno, okrutno i nemirno. Čak se i papinska vlast razdjeljuje i vlada na dvije stolice (jedan papa u Rimu drugi u Avignonu - druga polovina XIV. st.) što sve donekle utječe na slabljenje vjere kao i na prilike u Hrvatskoj gdje patarenstvo u primorje uvelike dolazi iz Bosne.

Nauka popa Bogumila (bogumili - dualističko-gnostička sljedba podrijetlom idejno iz Perzije, kasnije Bugarske X - XII. stolj., usporedo ili kasnije nastanjena u Srbiji te Bosni) ujedinjuje se sa posebnom slavenskom živopisnošću što se očuvala među još svjesnim hrvatskim življem u unutrašnjosti Bosne, tako da dolazi do privlačnog spoja mistike i vjere što će se održati dugo do u XVI. i čak XVII. st. Ta nauka u najizraženijim oblicima odbacuje materijalno (kao izvor zloga) i kosi se sa službom mise kao u katoličkom običaju (u ovom slučaju to je nepoštovanje mjesta svete službe - može se služiti na raznim mjestima, euharistijskih elemenata, te način odabira svećenika i pogleda na odnose između muškaraca i žena itd.). Dualizam ili dvojnost zastupljena u učenjima tvrdnjom je dvojnosti u živim bićima tj. čovjeku. Dobro i zlo se stalno bore i čovjek je glavno ''polje'' te borbe. Slab je i poročan., što se tvrdi i u Bibliji no ne toliko agresivno kao gore navedenom primjeru sektaškog učenja.

Pod nakanom oslobođenja od heretičke opasnosti krila se često tek puka sirova želja za osvajanjem i povećanjem moći pojedinih europskih vladara. Oni nerijetko pokreću i skupljaju vjerske vojske (mada ne u većoj moći) da bi upadali u Bosnu koja nije htjela priznavati ugarske vlasti. Mnogi bosansko - humski velikaši biti će pod utjecajem ovih bogumilsko - patarenskih sljedbi i struja koje dolaze sa istoka pa čak i zapadne Europe. Trajat će stalne borbe i previranja između jačeg i dominantnog katoličkog bogoslužja i učenja te između ove tzv. pošasti koja ipak nije imala tako sustavan i raširen obred kao što se kroz povijest predstavljalo. U pitanju su bile tek frakcije i ogranci, no dovoljno opasni da poljuljaju jedinstvo vjerskog narodnog tijela, naročito u XIV. stoljeću.


Srpski car Dušan (1308.-1355.)

Tako se stanje u Bosni ne mijenja gotovo čitavo XIV. st. koje protječe u međusobnom banskom natjecanju te na odbrani od optužbi za krivovjerstvo koje su znale stizati i od srpsko-dukljanskih velikaša. Car Dušan čak izdaje svoj zakonik o krivovjerstvu  (u njega ubraja i pripadnike zapadnog obreda, uvelike ciljajući i na Bosnu). Treba uzeti u obzir da je to doba vjerske krize i vrijeme kada se nitko nije bio otporan na moguću optužbu za pogrešan nauk, kako je to bio možda najdjelotvorniji način za zastrašivanje političkih protivnika.

Bosna je pak svojom zemljopisnom izoliranošću dobivala mnogo na odbrani od raznih ekspanzionističkih težnji ali i bivala zbog teškog probijanja vijesti i informacija pogrešno uzimana u obzir. Isto tako i teško prilagodljiva novim društveno-političkim promjenama sa zapada. Nije čudno što je stoga bila na meti raznim političkim igrama i spletkama mada se ipak ne može zanemariti određena tadašnja nemogućnost kontrole nad novonastalim vjerskim skupinama i banovima koji time prigrle zabranjena učenja. Vezano za komunikaciju i robnu razmjenu.Dubrovnik je kao mlada i jaka hrvatska država na jugu, bio jedan od najvećih trgovinskih partnera Bosni tako da međusobna suradnja prednjači u karavanskoj trgovini dolinama rijeka i usjecima. Suradnja i povelje među-razumijevanja, pogoduje trgovini tako da je za vrijeme kralja Tvrtka dovučen prvi veći top - bombard, opsadni top koji je načinjen (izliven) u Dubrovniku 1387. god. Valjda kao potreba modernizacije kraljevskih postrojbi ili možda tek ukrasni element na Bobovcu. No takvih oružja nije bilo mnogo i kao sva nova i vatrena oružja, bila su opasna i nestabilna za rukovanje. Znači, više upozoravajući nego praktični artiljerijski komad. Biva da su za opsade utvrđenih mjesta bosanski zapovjednici i dalje koristili više drvene katapult-ove, balista-u (lat. starorimska ratna sprava za bombardiranje kamenjem ili velikim strijelama.) ili neku vrstu većih bacača ili manogela - općenito stara i jeftinija oružja.

Dubrovčani su vrsni trgovci i jako im je bilo stalo do daljnjeg razvoja trgovine sa zaleđem, no mada poslije pada Bosne isto tako lako sklapaju ugovor sa Turcima. Treba naglasiti - Više u nuždi, te diplomatski nego iz slobodne volje! Naime, Turci su vrlo često gledali kako da osvoje dubrovačke zidine i dočepaju se bogatstva ovog slobodnog hrvatskog grada i usamljene kršćanske oaze na istočnoj obali jadranskog mora.

Uza sve tegobe, bosanski se velikaši ugledaju na život na zapadnim dvorovima, bilo u lovu, poveljama i častima, pa čak viteškim turnirima-okršajima. Grade se i utvrđuju važnija naselja, prometne točke i pišu povelje, diplomatski spisi, daju dozvole o slobodama trgovine ili kretanja. Utvrđeni gradovi kojih u Bosni kao i u Hercegovini ima dosta svjedoče o kontinuiranoj i svjesnoj gradnji vojno-civilnih objekata što u Srednjem vijeku igraju životno važnu ulogu kroz obranu i kontrolu procesa trgovine te samog življenja. Takve tvrde gradove i utvrđene točke na uzvišenjima nalazimo npr. u Ljubuškom, Stocu, Blagaju (jedno vrijeme stolni grad), duž donjeg dijela toka Neretve (Počitelj), središnjoj Bosni - Visokom (stari grad Visoki), Bobovcu (jedno vrijeme stolni grad), Jajcu, Bočac kod Banja Luke, Ključ ., zapadnoj Bosni prema Bihaću., te diljem Bosne manje građevine. Poput zidom opasanih osamljenih tornjeva (primjer manje nadzorne kule u Prozoru - u nekada naslovom zasebnoj regiji Rama) itd. Također, osim što su graditelji oni su svjesni i potrebe za umjetnošću. Nažalost, većina pisanih materijalnih dokaza (u vidu misala, povelja ili knjiga) uništena je u ratnim vihorima i za vrijeme turske okupacije, tako da su danas vrlo često samo temelji gore spomenutih kamenih  građevina glavni dokazi.


Gradić Prozor u sjevernoj Hercegovini dobio je naziv po ulaznom usjeku koji naliči na okvir prozorskog okna. Na brijegu (gornji desni kut) vide se ostaci srednjovjekovne prometno-nadzorne utvrde iz prve polovice XV. stoljeća. Iako simbol grada, utvrda je danas jako oštećena.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

hkud-kolo-rama_m.jpg

Tko je online?

Imamo 22 gostiju i nema članova online

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr